Rano buđenje u sparnoj sobi. Tapkanje do prozora i svježina od koje se naježim. Prvo kava, pa zalijevanje cvijeća. Ovo drugo kriomice jer sam još u spavaćici i ne želim prestrašiti nevinu dječicu.
"Ah, nevina dječica spa-va-juu!"
"Zaboravih."... Prerano je za početi pričati, pa čak i sama sa sobom.
A onda odijevanje, potraga za stvarima i izlazak iz kuće. Kamenčić u sandali, normalna stvar. Već vidim da će biti dug i vreo dan, ali nije bitno. Odlučila sam da mu neću zamjeriti, znam da to ne misli osobno.
I tako bješe.
Post je objavljen 16.06.2009. u 19:33 sati.