Večeras nam u Zaljevski zvuk stiže grupa Mandelbrot set. Povod je izdavanje albuma Hotel Magnolija i promocija istog u subotu u Molekuli s početkom u 21 sat.
Stoga ćemo pročakulati i puštati stvari s albuma.
Osim toga, važno je naglasiti da će album biti dostupan i na vinilu, što je prvi takav slučaj u Rijeci nakon 15 godina.
A u Prženju etera u 21 sat imamo recenziju.....
Sonic Youth – The Eternal
Album otvara kratka neurotična stvar Sacred Trickster sa Kim na vokalima. Malo brža, mnogo disonatnih zavijanja žica i rock harme, sve što volimo od Sonic Youtha.
Druga na albumu je na tragu Jon Spencer Blues Explosiona (koji dijeli ili je dijelio diskografsku kuću Matador s njima) nazvana Anti – Orgasm. No i dalje imamo klasične Youthovske momente, škriputanja, izvlačenja nemogućih tonova iz gitara te uz Thurstonov glavni vokal imamo i Kiminih "jebe mi se" (i stvarno i u fućka mi se smislu), stvar završava lijepim fluidnim instrumentalom. Uglavno meni stvar paše jako
Leaky Lifeboat kreće s flažoletima, koji uleću svako tolko i sitnom Wah Wah melodijicom, koja nas isto prati kroz stvar. La, la, la na refrenu i kako bi rekli RHCP Pretty Little Ditty.
Slijedi nam duža pjesma Antenna.
O čemu se radi?
O jednom psihodeličnijem komadu s puno zvučnih efekata sa strane (struganja po žicama) uz prebiranja po žicama, dok ne krene pjevanje, e onda imamo konkretnije trzanje, malu vožnju, ali i dalje sve skulirano. Tipična Youthovska psihodelija, preporučljivo svim fanovima. Ima i lijepi Beatlesovski refrenčić. Me like it.
What We Know otvara čvrsta bas linija, da bi onda uletile čvrste distorzirane đitre. Mali utjecaj Stoogesa, ali Thurstonov skulirani vokal to ostavlja u svijetu Sonic Youtha, no nakon Sacred Trickstera i Anti – Orgasma, još jedna koju možemo okarakterizirati kao Youthovsku rockericu.
Onda nastavljamo s dominatnim bas linijama i distorziranim đitrama u pjesmi Calming the Snake, samo tu je više izražen eksperimentalniji element Youthovaca nego rockerski. Kim na vokalu malo isfurava na njezin način indijansko pjevanje. Jedna od najzanimljivijih stvari na albumu.
Iduća je Poison Arrow, još jedna s malim utjecajem Spencera, ali nije i da Youthovci nisu znali slično svirati (mogli bi reći da su zapravo oni izmislili taj "isčašeni" pristup Rock and Rollu.). Malo baca na stvar Youth Against Fachism s njihova albuma Dirty.
Malibu Gas Station ima lijepi fluidni intro (kao da je završetak neke stvari RHCP-a) ali onda se razvija u stvar koja asocira na najbolje dane Youthovca s albuma Sister, no bez distorzije, ova je sva odsvirana na clean gitari, zapravo možemo reći kako se radi o "isčašenom" surfu.
Thunderclap je opet jedna brža Youthovska rockerica. Yeah Yeah Wow, Wow, izrečeni njihovim zajebantskim glasovima.
No Way je nastavak rockerske priče. Ovaj put još konkretnije i žešće.
Predzadnja Walking Blue u svom uvodu zvuči kao garage rock, odnosno, zbilja zvuči kao da je inspirirana s bendom 13th floor elevators. Fora.
Na kraju album zatvara psihodelična pjesma Massage The History. Ima sve elemente Sonic Youthovskog stila.
Zaključimo, jedan jako dobar Youthovski Rock album, jasno to rock uzmite u kontekstu muzičkog izričaja benda.
Post je objavljen 16.06.2009. u 14:40 sati.