Pobijam se.
Jer, prvo moram izjaviti kako mi se, blago rečeno, ne dopada bloška opća praksa re-preživanja medijski ionako ispreživanih i kojekakvim upitnim enzimima načetih dnevnopolitičkih zbivanja.
(Moja bi pokojna vlajska tetka ovaj misaoni zaplet sažela pod „Ne rokći, da'će ti se“…)
Pobijam se utoliko, što se ovim postom i sam osvrćem upravo na medijsku kolumnu, i to čak donekle ponovljeno. Maltene, preživam ispreživano, pa se još i bunim.
Tetka, u pravu si, ma gdje bila…
O Kerumu i Jergoviću pisao sam prije par tjedana, uoči izbora. Rekao sam otprilike, kako se ne slažem sa Jergovićevim čuđenjem, otkud to & niotkud dođe' Kerum, taj i takav. Jednostavno, smatram nekorektnim i licemjernim da javna osoba, priznati autor, koristeći medije, „pere“ nečije ime potaknuta vlastitom, osobnom antipatijom, a posebno bez ikakvih konkretnih dokaza zla ili protuzakonitog rada (konkretnih & dokaza, naglašavam).
Ne mislim ovdje Keruma niti braniti niti reklamirati, niti mi je cilj paušalno blatiti Jergovića kao autora ili kolumnista, koji javnosti nudi svoj osobni stav.
Ali ponovno me iziritirala prekjučerašnja Jergovićeva kolumna, kojom nastavlja paušalnu demontažu splitskog biznis-načelnika.
Ovaj put, nakon ponavljanja beskorisnih tvrdnji o Kerumu kao "rasistu" i "njakalu" koje "guta samoglasnike" (inače nerijetkost baš i u zemlji Jergovićeva porijekla), naš literat u kontekstu poziva na odstrel osobe - Miroslava Radmana. Radman se, tvrdi Jergović, nudi Kerumu za poziciju savjetnika za znanost, čime trivijalizira ulogu znanstvenika i, ako dobro shvaćam tekst kolumne, splitskom enfant terrible - gradonačelniku daje vjetar u leđa.
Na prvu loptu, da.
Međutim…
Regularnošću izbora u Splitu, koliko znam, pravosuđe ili izborna komisija nisu se našli shodnim baviti - utoliko je Željko Kerum legitimno i legalno izabran predviđenom procedurom, ma što mi mislili o njemu, proceduri i izbornom tijelu (nu te, javle!)
Miroslav Radman pak jest akademik svjetskog glasa; on jest odlučio raditi u Hrvatskoj, što je hvale vrijedno imajući na umu potencijale i okružje znanstvenog rada u Lijepoj nam Našoj. Kao takav, kao intelektualac i akademik, kao autoritet i osoba sposobna procijeniti, Radman je očito dosad imao i Jergovićevo poštovanje.
Pa otkud sad lom?
Naravno, lako je prikloniti se stavu o još jednoj neprirodnoj koaliciji, ovaj put na relaciji samouprava – znanost. Zgodno je i propitati granice simbioze i parazitizma; čak i vuče na kolumnizam.
Ali kao i u prošloj kolumni na temu Keruma, Jergović zapravo paušalno kritizira bez da i sam iskoristi poziciju javno djelujućeg intelektualca, pa ponudi – bolje rješenje. Ovako, potpisuje tek besmislenu, otvorenu antipatiju na tankoj oštrici vrijeđanja, ako ne i preko nje, a ničim ne naznačuje vlastitu moguću ulogu, volju za doprinosom, za mjerivim.
Od osobe sa pretenzijom intelekta i medijskog postojanja - ja očekujem više.
Činjenica je sa jedne strane, kako Kerum sigurno neće ništa izgubiti jačanjem svoje gradonačelničke „ekipe“ osobom Radmanovog profila – obojica imaju dovoljno osobnosti i integriteta, ostati što jesu – poduzetnik s jedne strane, i znanstvenik sa druge. U takvoj - iako možda jednostrano altruističkoj - simbiozi nikako ne mogu prepoznati štetu ni za „javni interes“, doklegod Miroslav Radman na umu ima poslovicu o lijeganju sa djecom i kakvom to buđenju vodi.
Svakako, Kerum ponovno pokazuje da zna prepoznati situaciju i korisnog partnera.
Što se Radmana tiče, ok, uvijek ostaje retoričko pitanje o instrumentalizaciji (ili prostituciji) znanstvenika u brzopoteznim i kratkopostojećim političkim ambijentima. Ali ništa manje, ostaje i dokazani integritet akademika – integritet, kojem je donedavno i Jergović aplaudirao – i njegova očita volja, konstruktivno i sa izgrađenim autoritetom doprinijeti radu gradske uprave u perspektivi.
Obzirom da ne govorimo o društvenim dubinama tipa medicinska etika u Trećem Reichu, zadržavam se dakle na vjerovanju u korist nad štetom.
A otkud i zašto ja opet o tome svemu? Jer smo mala zemlja u maloj regiji, pa (i) jer me se tiče.
Jergović i ja dijelimo isti grad, Zagreb. Dijelimo porijeklom (on) i boravkom (ja) Bosnu. Dotičemo se Keruma u Splitu, gradu djetinjstva mog oca u Dalmaciji, zemlji jednog mog porijekla. Pa dakle, ales cuzamen - doklegod ne uvidim slabost ideje o simbiozi Radmana i Keruma, neću se složiti sa Jergovićevim viđenjem, medijski eksponiranim.
Ali ću se nadati da će Miljac u svojoj kolumni povisiti letvicu afirmativnog, konstruktivnog minimuma makar za toliko, koliko drugima propovijeda u očekivanju. U suprotnom, tek doprinosi nekonstruktivnom, kaundkaovskom plačipizdinjstvu u Hrvata…
Post je objavljen 18.06.2009. u 07:55 sati.