U subotu se slavilo Antunovo, što znači da je u dijelu grada gdje stanujem kirbaj. To znači obvezu boravka kod kuće i dočekivanja gostiju koji su prije toga hodočastili u Maloj crkvi. Kako sam za taj dan imao planove, rano ujutro sam se zaputio i ja pozdraviti Svetog Antuna.
Došao sam kući i objavio da idem u Zagreb, što je pomalo neukusno obzirom na situaciju, ali ja ove godine ionako nisam raspoložen za dočekivanje gostiju i bilo što drugo. Bio sam pozvan na krštenje, a bila je subota i nije bio problem da se odazovem, naravno, to je bila prilika i da posjetim kumče.
Prijatelj je krstio sina, a kum je bio kum i podružili smo se u jednom restoranu nedaleko od Zagreba. To je baš bilo jedno lijepo druženje. Poslije večere sam trebao otići kući, kao što sam i obećao, ali ostao sam i nas nekoliko odlučili smo malo produžiti druženje. Pogledali meč, koji je vrli Cro Cop opet s lakoćom dobio. Nazdravljali smo i priča nas je odvela tamo gdje se nisam nadao...u moje veze i ljubavne odnose. Nezgodno je biti solista među sretnim parovima i sad se tu nešto pravdati, pogotovo kad navale sa svih strana, tu sam se možda i nezgrapno izrazio. Riječ kada jednom izađe je slobodna i svako ju može vidjeti kako on želi, ako je nisi dobro oblikovao.
Post je objavljen 16.06.2009. u 07:39 sati.