Dok prelazim u mumiju,
O,duso,riblje nijema,
Sve vise zavidim onijema
Koji stariti umiju.
Njihove su i more lake.
Njihove ruke cas grade,
Cas razgradjuju,izvan svake
I kazne i nagrade.
Jer znaju da Sve Davno
Stoput se rodi i minu
I zato-niceg vodoravnog
U skoncavanju njinu
I zato su im duse
Ko kist sto crnim tusem
Rise grad dugine boje
A njina starost ko da je
Vajarevo dlijeto koje
Oduzimljuci dodaje.
Post je objavljen 16.06.2009. u 00:42 sati.