Marketing
kako sam poljubila dupina........
Ponekad mislim...Kad bih živjela negdje blizu mora, moja duša nikad ne bi mogla biti usamljena, bolesna ili tužna..Čitam u moru sve što o životu čovjek treba znati. Kada se boriti, kada prepustiti, kada zaroniti..kada se osamiti...kada pomirisati..More o ljubavi zna sve. Kako nahraniti i osvježiti da ne umre...
Kada rastanci postanu prebolni uvidjeti koliko je široko prostranstvo nebeskog svoda nad morem, kad ti se učini da sve zvjezdice su potonule i da ih možeš dotaknuti rukom...Kad si imalo sjetan, kako radosno i nisko prolete razdragane lastavice....Liječe me ovi mirisi...ružmarin, kadulja...pa malo mente da umiri san..utrljam listiće limuna da razbudim sljepoočnice prije nego dođe..da ostanem pribrana i svoja...
Zove me..kažem mu gdje sam...želi me vidjeti barem na tren..dolazi brzo..poput dupina..meni puca naramenica haljine...pridržavam je rukom...haljinica mi se sama razodijeva od želje....hodam prema njemu...i smješkam se...
Razgovaramo dugo...s pogledima uprtim u dubinu mora i neba gusto posutog sitnim kristalima...
Mogu napipati njegovu tugu...i već kad pomislim da će pričati satima i da me nikada neće poljubiti...on odjednom i naglo, kao i prvi put..uzima mi lice u svoje ruke...i ljubi me kao da nikada neće prestati, kao da ćemo nestati jedno u drugom, utonuti kao u more...
Tada sam ugledala na površini mora tanki slap mjesečeva srebra
i poželjela biti lakša od oblaka
osjetiti ponovno i zauvijek
miris tvoje kože
i vruće poljupce na mom vratu
znati da si samo samo moj
Tako sam i krenula
naga i tiha
pratiti tanki mjesečev trag
Kosu sam ošišala i dala je vještici morskoj
u zamjenu za noge umjesto repa
dala sam joj i svoj glas
Haljinica je kliznula
ugledah tanki mjesečev trag
a zvjiezde su sve zaiskrile u moru
tada sam poljubila delfina...
Post je objavljen 15.06.2009. u 20:06 sati.