Već odavna skoro stalno mi je u svijesti da je sve ovo završna slika mojih procesa, procesa u meni. Sve svijesno je konačno dijelo moje misli.
Pojačalo je takovo moje viđenje i moje novije stanje. Vid mi je vrlo oslabio. Kao da su mi uskraćene neke uobičajene informacije, koje sam ranije čak površno smatrao stanjem, a ne tek dijelom stvarnosti osnovom koje mi je poticana misao o svijetu. Sada zornije vidim da je to uvijek i bio tek dio, na koji sam dograđivao svoju misao, da bi konačno mislio kako je ono tamo nešto stvarno, pa čak da je i tako kako sam mislio. Ustvari je to bila tek moja misao potaknuta nečim, što je po njoj mebi određivalo stvari. Svijetlost je to bila, amožda i još ponešto, čega ni svijestan nisam bio. Mislim da je vrijedno što nikada nisam zaključivao kako je nešto baš nešto, već uvijek znao da je to tek moja slika stvarnosti.
Vratio sam se sa međunarodnog go-turnira u Zelenkovcu u Bosni. Igrali smo u šumi Zelenkovca u živopisnom Unsko-Sanskom kantonu. Moji kolege, igrači goa, znaju moj problem sa vidom. Mnogi su, moga uzrasta, već napustili igranje, a pogotovo zahtijevnija turnirska nadmetanja. Dolaze mladi, puni volje i energije.
Već dobar niz godina sam najstariji natjecatelj na turnirima. Nisam više one snage kao ranije. Omaknu se češće pogreške. No, to me ne obeshrabruje. Nije ugodno izgubiti partiju, a cijelo vrijeme njenoga trajanja nastojati pobijediti. Pobjeda, što je to? Puno sam i često o tome razmišljao. Misao me vodi cilju. Radim ono što umijem, pa čak i istražujem tijekom partija. Znanje ima svoje domete, ali živ čovjek stalno stvara. Tako je i u partiji. Go je igra vrlo jednostavnih pravila, ali vrlo zahtijevna i složena u igranju. Tijekom partije, a pogotovo kada je protivnik ozbiljan i jak, treba imati pravilan pristup, a taj vodi put dobra rezultata. Netko mora izgubiti partiju, jer neriješen ishod nije moguć.
Odigrao sam puno ozbiljnih turnirskih partija do sada. Bilo je raznih pobjeda, a i poraza. Pratio sam put mojih misli igrajući misaonu igru go. Pratio sam ono nešto u sebi gdje kao da su skretnice u pravi i krivi smjer. Tražio sam značenja oblika u igri. Razmišljao o porazima, a o pobjedama manje, jer one su tek zadovoljština. Poraz je taj koji čovjeka vodi, koji mu kazuje i govori o njegovim pogreškama. Da bi se taj odnos postavio unutar sebe, često treba raditi na sebi. Najveći broj početnika u ovoj igri odustaje, jer nisu kadri nositi se sa porazima. Odbacuju ono što im može pokazati tko su i kolike su im trenutne mogućnosti. Te spoznaje su osnova za izboljšanje. Postoji izreka da je GO igra koja mijenja čovjeka. Mnoge igre mijenjaju čovjeka, ali ova zbog izobilja elemenata zaslužuje posebno mjesto. Drevna je to igra; igra koja daruje upornima mudrost. Oni shvate da je poraz ustvari pobjeda. Naravno, nije poraz kada se namjerno gubi.
Bilo je poraza nakon kojih sam zadovoljno napuštao partiju. Jest da je bilo sjete zbog gubitka partije, ali je bilo ono nešto gdje se osjetila ljepota misli i njena bezgraničnost. I tako se trudim što više, kako bi protivnika povukao u ona duboka nadigravanja mogućnostima unutar pravila igre. Obojica tada tražimo puteve, kao da tražimo jedan drugoga u nekom izmišljenom svijetu; svijetu misli. A zar nije tako i u cijelom životu? Da, ali neki se samo prepuste toku i većina udaraca su im bolni, jer ih ni ne razumiju.
Igrajući go, sve više sam se ponašao viđenjem odnosa koji čine život. Često sam vidio unaprijed negativan ishod, pa nisam ni kretao u neke procese u koje bi većina ušla. Nastojao sam gledati široko i sadržajno. Mnogi su mi govorili da sam čudan. Valjda zato što me nisu razumijeli.
Takv pristup igri i pobjedama i porazima vodi me putem kontinuiteta igranja. I sada u godinama slijedim način života koji sam razvijao cijeli dosadašnji život.
Godine nose svoje. Uslijed djelovanja dijabetesa oslabio mi je vid. Mada je šečer pod nadzorom, šteta je ipak nanesena i postoje prilični problemi vida. Kako jedno oko vidi samo 'maglu', a drugo izmaglicu, nestao je dubinski vid, ne prepoznajem ljude, ne vidim automobile na cesti, tj. čas ih vidim, a čas ne.
Posebno zanimljivo mi je igranje goa sa takovim vidom. U partijama je puno kamenčića crne i bijele boje. Nikada ih sve ne vidim, ali ih prosijavanjem pogledom mogu prikupiti u mislima. Čak što više glavnina partije je u mislima, a bila je i ranije. Sada jače osjećam načine kreiranja u igri i moram biti koncentriran. Pamtim i uočavam na nivou razumijevanja pozicije. To je ispravan pristup i u osoba sa dobrim vidom, a sada tako moram, ako želim održavati takav pristup životu. Nije to samo radi pristupa, već sam njime vidio i razumio mnogo stvari u životu, a i njime gradio vrijednosti života.
Tako sada veći dio partije svijesno držim 'u glavi' i predstavljena je mogućnostima i kombinacijama. Tako ne pamtim položaj kamenčića kao kamenčića, nego njihov značaj. Pogled je to na stvarnost, koji je osnova kreacije. Tako vrijedi gledati na skoro sve u životu i to je nekako, kako mi izgleda, viši stupanj kvalitete življenja.
I što da onda kažem? Zar da kažem da mi je gubitak kvalitete vida donio svijesno neku novu kvalitetu? Bilo je toga i ranije, ali sada je to potreba.
Ta promjena otvara mi viđenje postojanja mnogih, meni još neotkrivenih, mogućnosti. Postao sam slobodniji u duhovnom pristupu. Sve više sam aktivan u onom dijelu kojim se predstavljaju mogućnosti. Kao da se sve više krećem vremenom.
'Mladene, pa ti vidiš dobro. Muljaš nas.' Prijatelji dragi, vidim što ranije nisam vidio, a bilo je tu. Možete li vi to? Pokušajte.
I tako sam u živopisnoj šumici mnoge iznenadio. Pobjedio sam sve protivnike. Bio sam u svijetu misli, često kao van vremena i prošetao područjima mogućnosti koje su mniogima ostale tek kao moja misao, mada je nisu ni vidjeli ni znali.
A potočić je i dalje žuborio kao neka pozadina zbivanja uz cvrkut ptica i povremeni šum lišća. Sve to se stapalo u cjelovitost života, a u meni neka radost, osmjeh i molitva svemu što i mene ćini. Molitva je to dobroti koja vodi život sviju. Neka radost nalazi puteve, a najveća je u svijesti o istini kojom svi postojimo, mada su putevi različiti.
Želim i svima vama radost i sreću uz srdačan pozdrav … :)
Post je objavljen 15.06.2009. u 20:20 sati.