Marketing
proletio tjedan....
I produženi vikend pomiješan obvezama i šokovima je prošao.
Samo kratki izvještaj s puta – sanjao sam krevet..... a ono službeno – to je prošlo u nekom redu, sa nekim izvršenim zadacima pa i onim neočekivanima, ali i sa turbulencijama... osim nespavanja (koje nekako sve teže podnosim) bio je tu i šok od srijede..- roleta mi je pala na oči kada je mudrac izjavio da mogu ostati do petka (?!) i još ( nenajavljeno i neplanirano) u petak odraditi neke zadaće. Kao, na firmin ću trošak boraviti jedan neradni dan u Slavoniji i to mi je kao nagrada.. e pa, volim ja jako Slavoniju i nadoknadio bi sve obilaske koje nikada ne stignem...ali, ma nisam ja pink ponk loptica... polako sam kipio i kolegica se samo bojala prsnuća koje se i dogodilo... „ničim“ izazvan krenuo sam doma, zbrzali smo trenutne radove i....“ajmoooo... kad srce kaže...“ (koja asocijacija na grozomornu reklamu za Lijepu našu...?). Mislim da je i Mudrac shvatio da je pretjerao i po povratku na posao ( nakon preko godinu dana dobio sam po tamburi da sam malo „požurio“ auto – a nisam, samo sam provjeravao koliko može brzo potegnuti...) samo je pohvalio jedan neočekivano dobro obavljen zadatak i poželio mi ugodan produženi vikend...... a ja, ja sam još uvijek kipio..... 
U međuvremenu, saznao sam da će biti i brejk za ovaj vikend i povratak na sprovod kolegičinoj mami.... na žalost, ovo vrijeme polako kosi ljude, naročito one osjetljivije i krhkijeg zdravlja....
Četvrtak je trebao biti dan druženja na mom ranču uz roštiljadu, nogomet, badminton i ko zna što ne.. ali, zbog nekih mojih osobnih razloga sve sam otkazao i odlučio dan provesti posvetivši ga sebi na ma koji način. Ni to mi baš nije uspijevalo – niti sam spavao, niti sam što pametno napravio, ali...dan je prošao..uz veliku migrenu i još poneke simptome postojanja nekih dijelova tijela. Navečer, ludo nevrijeme, grmljavina, u blizini i tuča... opet nespavanje.... ali, prošla je i noć....
Petak, po povratku u metropolu, svratio sam jednoj stranci i usput obavio jedan poslić da ne čeka ponedjeljak... ispraćaj, mala ćakula sa Sanjom prije i majkom poslije tog ispraćaja, letanje po gradu za filter od kosilice, naravno, uplatio sam i loto – ne, nije da očekujem svu onu lovu..ali, barem četvorku da se nastavim igrati.
Jedan nimalo ugodan manevar na cesti naveo me na ponovno razmišljanje o nekim investicijama na autu.. sad kad sam riješio jedan kredit, vrijeme je da škodilaka počastim gumama a sebe opet lupim po prstima zbog stiskanja gasa.... i zahvalim Bogu što je ipak, krajičkom oka pazio na mene..... 
Vratio sam se na viksu i nakon prethodne kiše provjerio cisterne. Lakše se diše.. .malo su se napunile, biljčice su dobro zalivene, bačvice su isto pune....
Do kraja dana malo sam tulumario po vrtu, plijevio, razgovarao sa biljkama, čudio se kako sve dobro napreduju, pitao se da li tikvicama treba svodnik da se opraše? Aha, da ne zaboravim.. da li ja ili priroda..ali, iz cvijeta tikvice koju sam „združio“ sa boljom polovicom raste plod - što će reći, možda u meni ima talenta i za „združivanje“.. kako još ima ženskih cvjetova probao sam se još malo „poigrati“ sa tim stvarčicama. Veliki teoretičar je to naučio iz knjige, a kako prirodnih oprašivača ima sve manje (pčele, bumbari... i ko sve već ne) odlučio sam malo intervenirati – rezultate ćemo vidjeti.... Ostale biljke su doista ove godine iznenađujuće... od krastavca, mahuna, graška, paradajza, mrkvice... ma svega.. izgleda da sam u onom jesenskom neradu dobro isteoretizirao, a poslije i isprakticirao neke vještine – ima rezultata, ima... Veseli me svaki pogled na te biljčice i plodove, koji, kao da se sa mnom raduju svakom novom napretku. 
Subotu sam započeo motanjem cigareta uz kavicu i bezuspješnom pokušaju razbuđivanja. Ostatak dana sam proveo u malom špricanju livade protiv nove navale ambrozije i sličnih delikatesa, i naravno, malo se prihvatio Kavasakija i došao do zamišljenog kraja. Koji lijepi pogled . . . Susjed me opet iznenađuje – nakon prošlogodišnje urnebesne svađe (nisam kriv.. nisam) i praktički nerazgovaranja cijelo vrijeme, izgleda da je i njega puknula ova vrućina – prošli me vikend pitao „susjed, gdje vam je žena? Dugo je nisam vidio“ i kada je vidio moj pomalo šokantan pogled brzo je dodao..:“Sanja, na nju sam mislio sused...:“ zanijemio sam... tek tada sam shvatio da je susjed postao malo zaboravan.... pogledao sam ga, ne želeći previše ulaziti u taj razgovor i rekao „nema je....“ , a ovaj vikend sam doživio šok nakon kojega sam pothitno razmislio i shvatio da moram nekoga zadužiti za budućnost ako me zdravlje i memorija prestanu služiti... Prtljam ja u vrtu a moj se susjed prodere „Dobar dan sused..“ ja, pristojno odgovorim, i dodam..“kako ste sused, jel vruće?“.. i, raspričao se moj susjed, prisjetio svoje mladosti... sve dok u jednom trenutku nije rekao...“ma susjed, ma moramo se upoznati, vi ste tak dragi....“ e, koncentrirano sam nastavio razgovor sa puno razumijevanja i uvažavanja na novonastalu situaciju... mislim da ću ubuduće morati malo više pripaziti na suseda.. stariji je to gospodin, ima oko osamdeset – dobro se drži, vozi još uvijek (?) ali, pitam se kako njegova djeca, supruga, dopuštaju da je sam... pa ako sam ja primijetio njegove probleme – morali su i oni.... 
Navečer papica i naravo loto... haha... znate da nisam dobio – pa ni četvorku! Ali, odlučio sam nastaviti ovu investiciju ... pa teta je lijepo rekla „više sreće u slijedećem kolu..:“ možda dočekam četvorku, ko zna?
Danas, uobičajeno, posljednji pogled na sve i skupljanje alatki posvuda ( to mi je mana...). ne malo sam se iznenadio kako je tikvica od jučer narasla, ruža koju sam jesenas posadio...na kojoj pupoljak gledam neko vrijeme kako se polako otvara... otvorila se ...i siguran sam da nisam kupio crvenu..ali, nema veze, lijepa je..., pobrao sam blitvu, salatu, malo listova kupusa... bit će lagane klope za ovaj tjedan. – i polako, po ovoj ludnici od vrućine krenuo doma.. svratio sam sa na bankomat jer sam konstatirao da mi je novčanik presušio na ovoj temperaturi... i, polako pripreme za sutra... mom mudracu još trebam sročiti završni zaključak s puta.. 
Nekako mi je ovaj tjedan prošao u punoj aktivnosti mozga a, kako mi se čini, malo toga je ostalo za mene... i slijedeći tjedan predstoji drama na poslu, a kao da i sam prolazim nekim čudnim razdobljem... približavaju se neki datumi zavijeni u crno, približavaju se rođendani – i oni tužni, i oni koji su mi unosili radost – neki novi i dragi, neki stari...a jednako dragi, i sam ću uskoro ostariti za cijelu godinu, a čini mi se da sam, ipak u ovoj gužvi, koraknuo u krivom smjeru... morat ću malo pregledati mjenjač brzine – možda je u njemu greška? Ili sam se ja okrenuo u krivom smjeru? Nemam pojma..ali, kako kaže naša Tere..sutra je novi dan...... 
Post je objavljen 14.06.2009. u 22:34 sati.