Svaki dan u životu Alec i društva bio je bajka. Svakog su se dana savršeno provodili. izlazili su, družili se, razgovarali, smijali se. No ništa nije moglo zaustaviti kraj ljeta. Nitko nije mogao zamisliti kiše, hladnoću... Nema više zabave na plaži, sunčanja... Kao da je jednom razdoblju došao kraj. Svi su strahovali da ništa više neće biti isto. Svatko se vrača nekom svom poslu. Možda više nikada ne budu ovakvi prijatelji, a takvi se prijatelji pronalaze samo jednom u životu...
***
Naravno, bez obzira na sve, jedni su drugima još uvijek značili neopisivo mnogo... Iako su se družili tek mjesec dana, osjećali su se kao da se međusobno poznaju godinama. Tako su bili opušteni. Kad je pala prva jesenska kiša, pale su Alecine suze. Anette je bila dovoljno jaka i optimistična da vjeruje kako se ništa neće promijeniti. To je bila samo prividna sigurnost. U sebi je umirala, čekala je samoću i trenutak kad će se slomiti pred suzama jer će taj trenutak doći. Lukas, Tom, Nick i Travis otišli su natrag u svoj grad. No na sreću, bar su Dana i Andree ostale. Postale su nerazdvojne prijateljice i nisu mogle zamisliti život jedna bez druge. odlučile su se jednostavno preseliti u isti stan. Sve je postalo tužno, jednoliko, suviše jesenski i tako osamljeno. U gradu više gotovo da nije bilo turista. More je bilo sivo pod teškim jesenskim oblacima. Sve se promijenilo...
***
Iz dana u dan, ponavaljao se isti ritual. Ništa se nije događalo. Dani se provode u stanu. Kao da ne postoje dani, sve je mračno. No čak ni sunce ne može nadoknaditi onu radost koju su djevojke osjetile tog jednog posebnog dana. U tmurno jesensko jutro, Alec je primila SMS od nepoznatog pošiljatelja. ''Dođite kod osamljene kućice na plaži.. Znate koja je... Čekamo vas tamo =) '' Sve su se cure začudile, ne znajući tko je to poslao. Možda je krivo poslao - rekla je Dana. Ne, ne bi znali za >našu< kućicu... - odvrati Andree. Nisu imali drugog izbora nego da se upute u njihovo najdraže mjesto na svijetu, koje je ovim iznenadnim događajem postalo još ljepše. Kao da su nešto predosjećale, sve četiri cure bile su uzbuđene i na neki način uznemirene. Čim su stigle do plaže, koja je bila prekrivena morskom travom koju su izbacili veliki jesenski morski valovi, ugledali su stazicu (koje do sada nije bilo) Samo su se pogledale i nastavile. Iza drveta koje je skrivalo kućicu, nešto je zablistalo. To nije bila ona njihova ''stara'' kućica. Bila je preuređena... Okružena cvijećem, osunčana ljubavlju... Nikad nije bila tako prekrasna, no kad su iz nje izašli njihovi dečki i najbolji prijatelji na svijetu, cure su gotovo zavrištale od iznenađenja. Taj će dan svi oni pamtiti do kraja svojih života... A Nick, Tom, Lukas i Travis nikada neće zaboraviti osmijeh na licima svojih najdražih osoba...
Post je objavljen 14.06.2009. u 11:37 sati.