Marketing
U srcu Prokletih planina
Nakon što smo protumarali plavsko gusinjsku okolicu, vrijeme je da se uputimo u samo srce ljepote koja okružuje ovaj kraj.
Iako je prvobitni plan bio da se ode skroz na Maja Jezerce, otišli smo samo u inspekciju do Doline Jezera. Uspon je zbog nedostatka opreme za zimu (snijega je bilo još kao u priči), kao i zbog komplicirane logistike, prebačen za sljedeći put. Sad znamo kako treba organizirati cijelu turu, a nikome neće teško pasti ponovo posjetiti ove prekrasne planine 
.
Maja Jezerce 2694 m.n.v.je najviši vrh Prokletija nalazi se na teritoriju Albanije.Najlakši put do vrha je ići iz pravca Crne Gore iz Ropojanske doline Zastan preko graničnog kamena b17.
Na izlasku iz Gusinja, javili smo se graničnoj policiji, uz molbu da bi išli autom skroz do Oka skakavice. Na sreću, dobivamo zeleno svjetlo i krećemo prema izvoru.
OKO SKAKAVICE (Savino oko, Sini i Skavkacit) je kraško vrelo kod sela Vusanje.
Izbija na 1.000 m nadmorske visine, ima kružni oblik i izgled lijevkaste i duboke vrtače, u kojoj voda vrije. Sa sjeverne i južne strane nad vrelom se diže 3-5 m visoke krečnjacke stijene. Oko je jedno od najjačih vrela u području Prokletija. Dugačko je 30 m , a široko 25 m. Prema centralnom dijelu dubina se stalno povećava i dostiže 8 m. Zbog kristalno bistre vode dno vrela se vidi do najveće dubine.
Za vrijeme toplih ljeta, vrelo se sasvim smanji. Voda se povlači i miruje, a površinskog prelivanja , kao u zimskim mjesecima, nema.
Voda Oka je veoma hladna, zbog otopljenog snijega sa visokih dijelova Prokletija kojim se napaja, tako da na površini iznosi oko 5 C, a u dubljim dijelovima 4.3C, opora je za piće i prije upotrebe se mora malo ostaviti da se ugrije.
Izbija na 1.000 m nadmorske visine, ima kružni oblik i izgled lijevkaste i duboke vrtače, u kojoj voda vrije. Sa sjeverne i južne strane nad vrelom se diže 3-5 m visoke krečnjacke stijene. Oko je jedno od najjačih vrela u području Prokletija. Dugačko je 30 m , a široko 25 m. Prema centralnom dijelu dubina se stalno povećava i dostiže 8 m. Zbog kristalno bistre vode dno vrela se vidi do najveće dubine.
Za vrijeme toplih ljeta, vrelo se sasvim smanji. Voda se povlači i miruje, a površinskog prelivanja , kao u zimskim mjesecima, nema.
Voda Oka je veoma hladna, zbog otopljenog snijega sa visokih dijelova Prokletija kojim se napaja, tako da na površini iznosi oko 5 C, a u dubljim dijelovima 4.3C, opora je za piće i prije upotrebe se mora malo ostaviti da se ugrije.
Kad smo godinu prije posjetili ovo mjesto, u kolovozu, izvor je bio veličine jedne oveće i malo dublje lokvice i moglo se propješačiti skroz oko njega.
Ovog vodopada nije bilo
Naš prvobitni plan nije bio doći autom samo do izvora, već si skratiti put i produžiti skroz do Zastana.
Naknadno zaključujemo da je to moguće samo s pinzgauerom 
i ostavljamo auto u dolini, nedugo nakon izvora. 
No ipak, nije ni to malo
. Od policije do Zastana treba inače otprilike 2 sata hoda, a mi smo si to vrijeme prepolovili . Nalazimo se u amfiteatru okruženi spektakularnim vrhovima
cesta kroz Ropojanu
Na jednom mjestu, otvara se putić u lijevo kroz šumu. To je pješački shortcut za Zastan. Kad smo mi bili, postojala je samo blijeda markacija na kamenu a koliko sam vidjela po fotkama ljudi koji su bili nakon nas, sad su postavljeni i putokazi.
čudesna šuma
moja malenkost, u transu
polako se otvara pogled na Zastan
Zastan je bivša karaula JNA u još uvijek ne tako lošem stanju da ne bi mogla poslužiti za konak. Često ju koriste i pastiri. Kad smo mi došli, nije bilo nikog.
većina prozora je razbijeno
ostaci inventara
u ovoj su sobi prozori još uvijek čitavi
kuhinja
U ovom se objektu može smjestiti dosta veliki broj ljudi, jedino je potrebno nositi svu opremu sa sobom. Ima i potkrovlje, ali gore je malo preveliki kaos
pogled sa ulaza - sa druge strane je Grbajska dolina
Odavde vode markacije za Maju Rosit i Maju Jezerces.
Do Buni Jezera, sve je super markirano.
još jedna čudesna šuma
pogled unazad, prema karauli
zima se još uvijek ne predaje
krasna stijena
Dolazimo do pograničnog kamena, iza njega počinje Buni Jezerce. Nadmorska visina je oko 1800m.
Dalje je albanski teritorij, zadnja markacija. Od karaule do ovdje hoda se sat i po.
i ovaj kamen je iz jednog prošlog doba
I napokon, pred nama se polako otvara Dolina Jezera. Unatoč vremenu koje postaje sve lošije, srce me boli, što od sreće da sam ovdje, što od ljepote samog mjesta
ovo je prvo od šest jezera
na žalost, te boje je teško dočarati u virtualnom svijetu
ja sam samo sjedila i gledala tu ljepotu oko sebe
Od pograničnog kamena, do zadnjeg jezerca hoda se otprilike 45 min - 1 sat.
Za sve koje planiraju uspon na Maju Jezerce, jedna od boljih solucija je kampiranje na Buniju. Odavde do vrha hoda se još 3-4 sata po zahtjevnom terenu.
albanske ljepotice danas nisu bile raspoložene za pokazivanje
Zbog lošeg vremena i zimskih uvjeta koji još uvijek vladaju na "drugoj strani", definitivno odlučujemo da nećemo do vrha i to ostavljamo za drugu priliku.
moj oproštaj s ovim veličanstvenim mjestom
pogled prema crnogorskoj strani, tamo je vrijeme puno ljepše
smiraj dana u ropojanskoj dolini
Ostaje nam još jedna znamenitost za obilazak, vodopad Grlje, koji se nalazi odmah ispod stanice pogranične policije.
mlin
rijeka Grlja
To je ustvari Skakavica s početka priče koja, nakon prolaska kroz kanjon, mijenja ime u Grlja.
Evo i vodopada, odavde ne izgleda tako strašno, jedino što je strašno bučno
Opaa, ovdje je već puno ozbiljnije
Grlja ponire u zemlju
Poslije 300 m toka Grlja se pojavljuje na svjetlost dana i nakon spajanja sa vodom iz Alipašinih izvora dobija naziv Vruja i teče prema Gusinju.
I to je bio kraj našeg druženja sa Prokletijama, za ovaj put. Vratit ću se ja njima opet, bez brige
Ostaje još za opisati zadnju crnogorsku avanturu.
Next: kanjon rijeke Mrtvice
Post je objavljen 14.06.2009. u 02:52 sati.