Pregled posta

Isus - čvrsto i pouzdano sidro naših duša - 350. dan Pavlove godine

Ljudi se, naime, kunu većim,
i svaka im se prepirka svršava zakletvom za potvdu istine.
Zato i Bog, hoteći sigurnije dokazati
i baštinicima obećanja nepromjenljivost svoje odluke,
postade zakletvom jamac,
da bismo po tim dvjema nepromjenljivim stvarima,
u kojima Bog ne može prevariti,
imali snažan poticaj
- mi što smo se utekli Bogu
da se domognemo nade koja nam je određena.
Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše
'koje prodire u prostor iza zastora'
kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus
pošto je zauvijek postao veliki svećenik, sličan Melkisedeku." (Heb 6, 13-20)

U dubini duše, bez obzira što govorili, svi se nadamo najboljem. I u velikim tragedijama potajno negdje u nama tinja nada da ćemo se baš mi spasiti. Takvi smo mi ljudi. Zato se valjda i kaže, da nada umire posljednja. Tu nadu Bog je stavio u naša srca i on će ju ispuniti. Bez obzira što smo svijesni svojih grijeha i zločestoća, ipak se duboko u sebi nadamo da ćemo biti spašeni. Jer kad se ne bismo tome nadali, vjerojatno bismo se odmah ubili. Naša nada zaista nije bez razloga.

Temelj naše nade je Božje obećanje! Zakleo se Bog sam sobom i njegova je odluka nepromjenljiva: Obasut ću vas božanskim dobročinstvima ..... I to se događa kroz povijest sve do današnjeg dana. Najveće dobročinstvo bio je dolazak Isusa Krista među nas. Otada se milost umnaža svemirskom brzinom: milost na milost, dobročinstvo na dobročinstvo....Dugovi su plaćeni, prljave haljine oprane. Isus je sve učinio sam! Učinio nas je svojom braćom i otvorio nam rajska vrata da nas povede sa sobom....

Nakon svega što je za nas učinio, ostaje nam samo da kažemo:


Post je objavljen 13.06.2009. u 23:40 sati.