"On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života
prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama
onomu koji ga je mogao spasiti od smrti,
bijaše uslišan zbog strahopoštovanja,
I premda je bio Sin,
iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio
te postigavši savršenstvo
postade svima koji mu se pokoravaju uzrok vječnog spasenja,
on koga je Bog proglasio velikim svećenikom sličnim Melkisedeku.
O tome nam treba mnogo govoriti,
ali je to teško riječima protumačiti,
jer ste nagluhi.
I ustinu, premda biste po vremenu morali biti učitelji,
vama je ponovo potrebno
da vas tko pouči osnovno,
to jest početak proročanstava.
Takvi ste da vam treba mljeko a ne jaka hrana.
Uistinu, koji je god još pri mlijeku,
ne snalazi se u nauci o pravednosti, jer je dijete.
A jaka hrana je za odrasle,
za one koji navikom imaju uvježbana osjetila
za razlikovanje dobra i zla."
(Heb 5, 7-14)
Isus Krist je uzrok našeg spasenja i o "tome nam treba mnogo govoriti"
Međutim, mi smo često gluhi. Premalo govorimo o Isusu. O njemu treba puno govoriti, od njega učiti i njegov primjer slijediti.
Lijepo je i poticajno promatrati svece i učiti od njih, ali to ne bi trebao biti razlog da sami ne stupimo u osobni kontakt s Učiteljem, promatramo njegov život, slušamo njegove riječi i slijedimo njegov put.
Neka svima bude, kao i sv. Pavlu,