Marketing
Đavolji konopac...
Jednu većer dvoje najboljih prijatelja odlučilo je izaći vanka i zabaviti se... I cijelu vecer su se oni zabavljali, sve dok jedan od njih nije slučajno na podu našao jedan mali, otrcani konopac... I jako mu se sviđao taj mali konopac i nije ga više htio uopće ispuštati iz ruku, ali i drugom se svidio taj mali konopac pa su ga oni skupa uhvatili i nisu ga više htjeli pustiti. I njima i nije bilo tako loše s tim konopcem, jer svi ostali njihovi prijatelji su se naljutili na njih i oni su ostali sami, sami s konopcem, konopcem kojeg nisu htjeli pustiti. I gdje je išao jedan morao je ici i drugi, i oni su se šetali cijelu vecer i pričali i zabavljali, šetali a kad bi se umorili sjeli bi na klupu i gledali svakakve ljude dok prolaze, mlade i stare, sretne i tužne, ljepe i ružne. I vrlo se sretni bili i uvik bi se smijali smješnim ljudima i njima je bilo zabavno, njihova prjateljica je na njih bila ljuta jer su se jedan dio veceri izdvojili od ostalih prijatelja, pa su se oni naljutili, ali njih dvoje to nije smetalo jer su bili sretni sa svojim konopčićem. Ali su znali da ce kad tad jedan od njih morati pustiti taj mali konopčić, ali jednostavno nisu željeli razmišljati o tome jer ih je to rastuživalo. I uvjek bi jedan drugome govorili da puste konopčić ali ni jedan ni drugi nisu htjeli uraditi to. Ali su se isto nadali da ce kad tad onaj drugi pustit konopac jer uvik je lakše da netko drugi to uradi, ali cijelu vecer nitko ga nije pustio, ali njima to nije smetalo. No došlo je i vrijeme da se pođe kući, i krenuli su oni kući a putem su se nastavili zabavljati kao i dosad, ali konopac nisu puštali, već su ga samo još čvršće stisnuli u šaci. A kad su došli do kuće u kojoj je živio jedan od njih, netko je morao pustiti konopac, ali nisu htjeli, ni jedno ni drugo. I tad je pocelo... prvo su nagovarali jedno drugo da puste, al neuspjesno, pa su onda vec pokušavali istrgati konopac jedno drugom iz ruke, onda su se poceli vrijeđati, pa gurati i postajalo je sve ozbiljnije, ali nitko i dalje nije puštao konopac. I tako su se oni svađali cijelu noć i prolazili su sati i sati naguravanja i pokušavanja da se otme konopac, i tako u nedogled sve dok konačno jedno od njih nije uspjelo išćupati prokleti konopac i otišli svak svojoj kući. Jedno tužno što konopac nije više njegov, a drugo sretno što je konopac kod njega. Ali kad se ovaj kod kojeg je bio konopac ujutro probudio vidio je da konopca nema, i sve je pretražio, cijelu kuću i sve, ali njega jednostavno više nije bilo. Tuga i očaj preplavile su mu cijelo tijelo, i kao što je đavolji konopac zauvijek nestao, tako je i njihovo prijateljstvo zauvijek nestalo...
Post je objavljen 13.06.2009. u 16:11 sati.