Oke, nisam odrasla osoba. Iako sa svojih još malo pa 20 godina nisam baš ni mulica koja je popila svoje prvo pivo i misli da je najveća tragedija na svijetu ako te starci ne puste van sat vremena dulje. Ja sam djevojka. Adolescentica. Mlađi punoljetnik.
Iako ljudi ne misle tako.
Nedavno me sister zamolila (čitaj: cvilila dok ja nisam pristala) da skoknem do kladionice i uplatim joj dva listića (ja, koja mrzi takvu vrstu zabave iz dna duše).
Ništa, uđem ja u kladionicu, stanem u red. Kad sam (napokon) došla na red, tipica za pultom me odmjeri i pita:
-"A jel imaš ti 18?"
Ofkors, izvadim ja osobnu, pokažem, ona mi se krene ispričavati, kao:
-"Oprosti, ali zbilja mi izgledaš kao da imaš 15."
Ono što je najinteresantnije, nije prva koja mi je to rekla.
I prije su me ljudi "pomlađivali". Kad sam imala 15/16, mislili su da imam oko 13 godina. Kako sam "starila", "starila" je i ta moja "nagađana" dob. Ali uvijek je bilo minimalno 2 godine razlike od moje stvarne dobi.
I naslušala sam se onoga "Neka, jednog dana će ti to biti kompliment". Ali sad baš i nije.
Kad ideš van, redovito vadiš osobnu prije nego li te negdje puste.
Ista stvar i sa kupovinom alkohola.
Kad si negdje vani, nabacuju ti se samo likovi od 16ak godina (bila bi pedofilka da petljam sa njima)
Na poslu te ljudi ne smatraju zaposlenicom nego balavicom koja je došla na praksu.
Ako se pokušaš "postarati" sa šminkom i drukčijom odjećom (ne, ipak takva ne bi izašla van, makar me do 30e pitali za osobnu), ne izgledaš starije, nego kao balavica koja se našminkala i "skockala".
Ali ne sekiram se zapravo. Jer...
Kažu mi da ličim na staru. Moja stara ima 50 godina. A ljudi koji ne znaju njene godine misle da nema više od 45. Dakle...vidjet ću kad ja budem imala 50 (ako doživim).
Dok se moja teta uvijek živcirala jer su za nju (od moje je stare mlađa 6 godina) mislili da je starija od dviju sestara.
Post je objavljen 13.06.2009. u 14:15 sati.