Marketing
Scena u kojoj su se vrata lagano otvarala,škripeći od starosti.Čovijek je uplašeno gledao sebi preko ramena kako bi
razabrao tko ulazi u prostoriju.Svojim je tjelom sakrivao nježno žensko biće.Na vratima se pojavio crni čovijek s
ogromnom pilom u ruci.Smijao se duboko,opako,zadovoljno sto ce ih ubiti.Na licu blage žene pojavile su se suze,a
čovijek koji ju je branio osjećao je nelagodu i strah.Čovijek s pilom zaletio se na njega i odrubio mu pola trbuha.Krik.
Bolan.pomješao se vrisak straha i boli. "Daj!Već si odrezao pola,odrezi sad sve!" Naljutila sam se i ugasila horor.Nikakvog smisla.Niti me malo prestrašio.Sjela sam za stol na većeru.Mama je stavljala salatu dok je tata dočio
sok.Ashley i ja smo cekale u miru da krenemo s vecerom.Nesto je bilo cudno u zraku.Roditelji nisu razgovarali.Ashley se nije zezala s hranom.Majka nikad dosad nije bila toliko tuzna za vecerom,a oca nikad nista nije mucilo.Jeli stvar u onoj vjesti na televizoru?Jesu li je vidjeli?U cemu je problem? "Tata." brižno sam ga pozvala dok se njegov lažan smješak raširio licem. "Reci dušo." pričekala sam trenutak kako bi mi se riječi poslagale u normalnu rečenicu. "Vjesti.Jesi li ih gledao?"Zapitala sam,nasto se tata zacudio.Kao da mi je htjeo odgovoriti,no tada je mama prozborila. "Necemo o tome sada,molim vas da pojedete veceru dok je jos topla."Nastavili smo jesti.
"Tarra,mislim da je Arielle već dovoljno odrasla."Obrati se tata majci."Smatram da bismo joj morali reci sto se događa."Moja se majka uspaničila.Na licu joj se vidio bjes. "Ne zaboravi da imas i mlade djete Victore!"Ljutito ce.
Ashley je nezadovoljno spustila glavu. "Ako se ta situacija odnosi na Arielle,dakako se odnosi i na Ashley.Ona je isto velika curica."Obrati se otac Ashley. Promatrala sam ih.Ništa od ovoga ne razumijem.Što ja to ne znam?
"Victore,molim te."Blago je mama zamolila da se ne raspravlja o toj temi. "Želim znati.Ne svida mi se vas pristup
prema Ashley i meni.Zar nije dogovor da se u ovoj obitelji nema tajni?!"Mrko sam ih pogledala. "Jes.Ali postoje neke tajne koje nemoras znati."Odbrusi mi majka. "Ma nemoj! Ja cu otici u sobu,a ti ces sve reci Ashley!Samo zato
sto je tvoja miljenica!Šta me briga što je mlada!Ova mi se situacija nimalo ne sviđa!"Ustala sam lupeći šakom o stol. "Vidi Victore u što ti se kći pretvorila."Obrati se majka ocu. "Mama!Samnom sada razgovaras!" Bjesno sam kriknula. "Slusaj me Arielle!Malo smo te previse razmazili.Od kad je to meni Ashley miljenica?! ja se brinem za obije!Za razliku od tvog oca koji se ne brine uopće!" Ljutito je zaplakala. "Tata se brine,ali to sto on na licu nikad nema zabrinutost ne znaci da se ne brine.Samo ne zeli da Ashley i ja imamo krivo viđenje o svijetu!" Bljedo me pogledala.
"Što u tome ima loše?Što?!" Ustala se."Ja ovo vise ne mogu slusati.Ovo si djete ti Victore odgojio.I šutiš dok se ta balavica dere na mene!" Ustala se i povela Ashley sa sobom. Sjela sam za stol da dovršim većeru no otac mi je bjesno pokupio tanjur. "Idi spavati Arielle." Brižno je rekao.
Koja ljutnja u ovoj kuci.Ne razumijem,što se krivo dogodilo?U ovoj kuci nikada nije bilo svada.Majka se dosad nikad
nije derala na mene,što god da sam rekla.Niti je ikad plakala.Zašto je otac stalno šutio?Ovaj dan je kao san iz kojeg
se ne mogu probuditi.San u kojem nema smisla cijela radnja.Prvo one vjesti,onda ono u gradu.Pa odjednom Dean.
Cure se ne javljaju.Dosadan horor,pa svada za vecerom.Ovaj mi je osjećaj nepoznat.Zašto mi se ruke tresu?Zasto toliko razmišljam?
"Smijemo li ući?" Zapita otac držeći Ashley za ruku. "Naravno."Brižno sam odgovorila.Sjeli su se na krevet.Ashley
je sjedila ocu u krilima,bas kao ja nekada.Njegova druga čvrsta ruka obrlila me oko vrata.
"Drage moje.U ovoj kući ne postoje miljenice.Ni moja ,ni mamina.Mi vas jako volimo,jednako.Nema ničeg što nam
je važnije od vas dvije.I Mama i ja,puno radimo i rijetko se vidimo,ali moramo raditi kako bi vi mogle imati sto vam
srce pozeli." Dao je blagu pusu Ashley a zati mene brižno pogledao. "Ja znam da je majka vrlo ljuta danas,no ipak
Arielle,nebi se smjela tako s njom razgovarati.To majku jako vrijeđa,jer je ona dala sve za tebe.Odrekla se svojih
dječijih snova,kako bi mogla imati divne kćeri kao što ste vas dvije." Ashley se razvrpoljila. "Kakvog sna?Čega
se majka odrekla?"Upita nježno. "Vaša majka je bila krasna pjevačica.Pjevala je kao ptica na granama,i ljudi su
je voljeli slusati." Majka je bila pjevačica?Zašto mi to nikada prije nije rekla? "Umjetnici su vrlo nježna bića."Nastavi otac. "Oni žive svojim načinom života i vide život na drugačiji način od nas.Zato su vrlo krhki.I mi ih moramo brižno
čuvati.Mami trebaju vase puse ujutro kako bi mogla započeti dan.I treba joj vaš smješak da može pjevati.
Jer ptićica koja ima slomljeno krilo nemože letjeti,a pošto nemože letjeti nije sretna.A sve joj to brani da pijeva.
A tko će vas ujutro buditi veselom pijesmom?" Zapitao nas je blago. "Mama."Odvrati Ashley.Tata je kimnuo glavom.
"Tako je.Mama,mame to najbolje znaju." Nasmješi se. "Mame se znaju i derat." Odvratih. "Nene,to samo kad ih
nešto boli."Odvrati otac. "Ali ona vas jako voli.I nebi bilo posteno da ju ne slusamo." Ashley se ustala i potrcala
prema vratima želeći otići k mami no tata ju je pozvao natrag. "Ovaj razgovor Ashley moras i ti poslusati."Reće
otac te se Ashley vrati u njegov zagrljaj. "Mama i ja se cesto svadamo.No to vas nebi smjelo puno mučiti.
To je dio ljubavi."Ashley zbunjeno pogleda. "Zar ćete se rastati?" Tako mala s takvim idejama.O Bože. "Ne,naravno da ne.Ja volim vašu majku,jako.No ljubav je kao vatromet.Vidiš ga i diviš mu se,no onda samo nestane.No to ne znači da ti veselje nakon vatrometa nije ostao.I taj je vatromet povukao sa sobom puno emocija,događaja koje će
srce pamtiti.Zato ja nikada necu pustiti da se bilo što dogodi vašoj mami i vama.No ono što sam htjeo vam reći
jes sasvim druga tema."Udahnuo je. "Ovako.Ono sto ste vidjele na vjestima,neka vas ne opterećuje.To je stvar odraslih ljudi.Neki ljudi su vrlo pohlepni i nezadovoljni.I mogu im pomoći samo ljudi koji darežljivi i dobri.Ljudi kojima
je sreća i život na prvome mjestu.Zato se ja nadam da su moja dva cvijetića pametna koliko su ljepa."Nasmiješi se.
"Laka vam noć cure moje.Ljepo spavajte.San je potreban.Pusa." Otac je nježno izašao iz sobe. "Arielle.Oprosti."
Prozbori Ashley. "Zbog čega?" Zapitah. "Zbog toga što sam zaželjela da se ljudi prema tebi okrutno ponašaju."
Podigla sam obrvu. "idi spavati Ashley,takve me gluposti uopće ne diraju.Vidiš i sama da sam zaboravila o tome.
Ima i pametnijih stvari od tvojih gluposti koje govoriš.Dosadna si." Izbacila sam je iz sobe i zaspala.
"Kasnim!!!!!!!!" Ustala sam se u žurbi.Jao meni.Škola.Izgubila sam pojam o vremenu.Uletjela sam u ormar tražeći
nešto za obući.Počešljala sam nabrzinu kosu bez ikakvih frizura i izletjela iz kuće.
"Oprostite što kasnim."Ispričala sam se profesoru i sjela na svoje mejseto.
Nisam se naspavala.Nisam ni obračala
pozornost na ljude oko mene i nisam se mogla usredotočiti na nastavu.Katastrofa.Još se ovako zbunje no nikada nisam osjećala.Nikada mi se jos nije dogodilo da sam toliko razmišljala.Odakle sve to dolazi i što se to događa?
Hrabrost moram skupiti,to je sigurno.Neću dopustiti da itko shvati da je nešto krivo.Kod mene ne postoji ništa krivo!
Koliko sam samo ljuta zbog toga! Taj osjećaj.Što je to? Grize,boli.Grlo peče,i tresu mi se ruke.Ne! Sve je u redu.
Mora bit u redu.Ništa nije krivo.Sve je super,sve mora biti super.
"Arielle,odmor je.Jesi li dobro?" Začuh Deanov glas.Skočila sam na noge navukuvši što realniji smješak. "Da!
Sve je u redu.U najboljem redu!"Krenula sam prema hodniku. "Arielle!"Vikne Alexis. "Moram s tobom razgovarait.
Nasamo." Izašle smo iz škole na klupicu oko koje smo stalno pričale tajne i probleme.Nije valjda da i Alexis
ima problem.Ali ako ima,bit će mi lakše znajući da nisam jedina kojoj se nešto čudno događa.
"Jučer....ti....Dean...."Počela je plakati."Smiri se,ništa te ne razumijem."Pokušala sam ju utješiti. "Dean i ti...bili ste skupa..."Raširila sam oči.Nemosli ona valjda... "Ne,Alexis,slusaj" Začepila je uši. "Nisam sigurna da želim čuti."
"Alex,pogubile smo se u gradu,samo mi je pomogao da"Potrčala je. "Alex!!Stani!Molim te,pusti me da ti objasnim!"
Trčala sam za njom kolko su me noge nosile.I nikako mi nije bilo jasno,kako to da je brža od mene.Zar ju bjes
čini toliko bržom? Dean ju je zaustavio i dao mi vremena da im se približim. "Jučer smo te tražili.Arielle i ja."
Alexis je probljedila od sramote. "Da,tražili ste nas sjedeći u parku sokola.Lijepo." Spustila je pogled. "Pokušala sam
te nazvati." Viknula sam. "Što bi to promjenilo?!" "Pa da si se javila i rekla gdije si možda bi onak zajedno s Deanom provela cijeli dan zajedno!" "Hej! Zašto si ti uvjek najpametnija?! Nisam sigurna koliko si u tom trenutku mislila na mene! A znaš nešto...nešto što drugi neznaju.I svejedno,odlučila si mi slomit srce! Hvala!" Minutu smo šutjeli.
"Ja sigurno nisam kriva za tvoje slomljeno srce.Odakle sam ja znala da si nas vidjela i odakle da ja znam
šta si ti sebi pomislila!Ako ti i jesam slomila srce onda nisam namjerno već je to učinila tvoja ljudska glupost!"
"Hej!" Vikne Dean. "Mislim da je sad dosta."Pogledale smo ga. "Mene nitko ništa ne pita a znam da se radi o meni."
Koji je njemu sad vrag? "Sto god,prestanite se svađat.Zar će se best frendice posvađat zbog mene?"Upitao nas je.
"Ja bih na tvome mjestu bio počašćen." Začuli smo dubok promukli glas. "Joe?" Tiho sam izustila. "Dean,pusti žene.
One su čudna bića.Njima je fora dramatizirati.Kad odrastu neka ti se jave.Uostalom,zar ljubav nije osobna
stvar?!" Povukao je Deana sa sobom kao da su si best i bez ijednog okreta hodali prema skoli. "Alexis,nisi valjda zbilja mislila da sam odvukla namjerno Deana u park?!"Zapitala sam ju. "Na trenutak me samo ljubomora uhvatila,ali Joe ima pravo,volim dramatizirati." Došlo mi je da ju puknem po glavi. "Hej,majke ti,zašto Joe nosi onu šipku?Nije valjda da s njom želi ubit Deana."Pogledom sam uhvatila Joe i pomno ga proučila.U ruci je držao šipku.
Šipka sigurno nije ukras jer mu odjeća tada nema smisla.Nasmijala sam se. "Alexis,zbilja su ti misli glupe.Zašto bi Joe htjeo ubiti deana?" Pogledale smo se i najednom ustuknule. "Pa,Joe jest čudan." Prozbori tiho.Potrčale smo za njima.
(Nastavlja se)
Post je objavljen 13.06.2009. u 09:01 sati.