jučer sam bio na tenisu dva puta. Prvi put ujutro, neplanirano, dogodi se tako da nekad zafali četvrti, pa se onda traži igrač, tako sam se javio na telefon i pristao na aranžman. Taman sam se bio ustao i počeo istraživati po kuhinji s čim bi mogao započeti dan, kad je zazvonio telefon, pa mi se nekako učinilo da bi bilo zgodno započeti dan sa malo preznojavanja. Tako je i bilo, istina, pošteno sam se izblamirao, jer igrao sam s ljudima koji se već dugo bave tim sportom, pa sam naravno bio najgori, no, valjda će se to promjeniti. Poslije tenisa se ide na okrepu, kada je stizalo drugo pivo najavio sam svoj odlazak poslije tog piva, naravno ekipa za stolom je dobacila da je običaj da ture vrte i pobjednici i poraženi, ja sam naravno, bio među ovom drugom dvojicom. U tim trenucima se događa ono najgore što se može čovjeku dogoditi na početku lijepog dana, pristane ostati u slijedećoj turi i onda kao mulac sjedi i natače u sebe. Sam sebi govoriš da je to zato što se nećeš prvi ustati ili ne voliš objašnjavati da bi pametnije bilo otići. Onda netko dođe i ustvrdi kako si labilna osoba. To je loš osjećaj i to treba izbjegavati. Sjećam se i vremena kad je nazdravljanje stvarno bilo nešto veselo, iskreno se nadam da će takvih zgoda biti još. Imao sam sreće, obećao sam kumi Željki instalirati Skype da se može čuti s Matijom, pa je mama zvala da me podsjeti na to..pa sam šesto pivo ostavio da zabavlja negog drugog. Taman sam fino stigao i ručati i odmoriti prije drugog teniskog dogovora, koji je bio ipak malo umjereniji. Igrali smo nerješeno i to je ok, pred kraj sam upoznao i partnerovu obitelj i njega više neću zvat na pivo poslije tenisa. Čovjek je pristojan i nekako nije u redu nekoga tko ima uredan život uvlačiti u birtiju bez valjanog razloga.
Post je objavljen 12.06.2009. u 19:27 sati.