
Budimo zahvalni...
Dragi moji blogeri, evo Vam jedne pričice koja bi nas kao i zadnjih par priča koje
sam stavila na blog, trebala podsjetiti na važnosti ovoga života.
Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga sto je bila slijepa.
Ona je mrzila svakog osim svog voljenog mladića. S obzirom da je on je uvijek bio
uz nju, rekla mu je:"Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe."
Jednog dana netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje
mogla je po prvi put vidjeti sve, uključujući i svog mladića.
On je upita:
"Sada kad vidiš svijet hoćeš li se udati za mene?"
Ona ga pogleda i uoči da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka ju je šokirala.
Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život
nagna ju da ga odbije .
Mladić ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:
" Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje,
te oči su bile moje."
Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira u ovakvim situacijama.
Veoma rijetko se ko sjeća kakav je život bio prije, tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.
Život je Poklon. Dar od Boga
I Danas prije nego kažeš neku ružnu riječ -
Pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego što se počneš žaliti na okus hrane -
Pomisli na one koji nemaju ništa za jesti.
Prije nego se požališ na svoga muža ili ženu -
Pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.
I danas, prije nego požališ na život -
pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego se požališ na svoju djecu -
pomisli na one koji žele djecu, ali ih nikad neće imati.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću -
sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.
Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš preći vozeći -
sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.
I kad si umoran i žališ se na svoj posao -
sjeti se nezaposlenih, invalida, onih koji bi dali sve da imaju tvoj posao.
I prije nego i pomisliš osuđivati nekoga-
sjeti se da niko od nas nije bezgrješan.
I kada te loše misli počnu bacati u depresiju -
Ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli:
Ja sam živ i još sam tu! Hvala Gospodinu na svoj milosti koju mi daje!
Eto dragi moji blogeri, mali podsjetnik, da bismo trebali biti ponizni, zahvalni
i suosjećajni sa svima oko sebe, jer Bog nas je obilno nagradio i stalno i
iznova nam pokazuje svoje milosrđe i ljubav.
Idem na godišnji, pa se čujemo po mom povratku, a do tada
Neka Vas Kristova ljubav vodi u životu i
neka Gospodin izlije more blagoslova na sve Vas!!
Post je objavljen 12.06.2009. u 11:01 sati.