Marketing
"Kratki rukavi"
Svaki savjestan pojedinac na svom poslu daje sve od sebe…. a oni manje savjesni se šlepaju na račun marljivijih. Živimo u doba kada se u velikim poduzećima uvode posebne evidencije radnog vremena. Krajem osamdesetih potpisom smo potvrđivali dolazak i odlazak, pa su uvedene kartice, kamere…. a cijelo vrijeme su tu i ljudi kojima je posao nadzirati da li su svi na svojim radnim mjestima. Uz sve te moderne evidencije, poslodavac u glomaznim sustavima teško postiže marljivost radnika…. jer to što se netko pojavio na poslu, ne znači da je odradio svoj posao… to što netko osam sati odsjedi na svom radnom mjestu – ne znači da radi. Pogledajte malo… koliko ljudi za vrijeme radnog vremena surfa net-om… koliko je ljudi na ulicama naših gradova ili sjede na terasama kafića.
I bez obzira na naše loše navike, na nerad i nered… plaćice polako stižu….nesavjesni se šlepaju… i dani prolaze.
Postoji zanimanje u kojemu nisu potrebne evidencije radnog vremena…. nije potreban nadzor video kamerama… Svi koji su se odlučili baviti poljoprivredom jako dobro znaju da im je jedini pravi gospodar i poslodavac PRIRODA – MAJKA ZEMLJA.
Kada se netko bavi ratarstvom ili stočarstvom…. taj si ne može priuštiti malo duže spavanje… taj si ne može odrediti radno vrijeme. Njemu radno vrijeme određuju životinje o kojima se brine, vremenski uvjeti i situacija na njegovim njivama. Nema zabušavanja na poslu… nema surfanja, sjedenja u kafićima, nema dugih turističkih putovanja…. jer sve što se ne odradi s voljom i na vrijeme donosi gubitak na kraju sezone. Poljoprivrednici ovise o hirovima prirode i nerijetko im usjeve uništi tuča, suša, poplave ili razni nametnici. Cijelog života hvataju ritam s prirodom….trude se upoznati njenu ćud… trude se prilagoditi Majci Zemlji….jer uz sav njihov trud, ona je ta koja će reći zadnju!
Kroz cijelu povijest… razne vojske, osvajači, razne vlasti seljacima su otimali usjeve, otimali su im zemlju…. udruživali ih u zadruge, varali ih na razno razne načine i redovito ih ponižavali…. razgovarali s njima s visoka.
Kako je to moguće? Seljaci (ratari i stočari) u velikoj većini ne završavaju visoke škole…. Kod njih nema filozofije, kićenog govora… kod njih nema velike i teške politike….
Njihova matematika je jednostavna, svima jasna… njihov način razmišljanja je jednostavan, pošten i logičan. Tome ih je naučila najbolja profesorica od svih profesorica – PRIRODA!
Odavno su njena pravila napisana, njeni udžbenici se ne mijenjaju, ne mogu se izvrtati činjenice…. ona svoje učenike nauči da moraju teško raditi – da bi imali…. nauči ih prilagođavanju, kompromisima i nema tu muljanja…. Nema u tom odnosu mita, korupcije, mudrolije i prevare! Ruke seljaka su žuljevite, izborane…. Lica tih žena su bitno drugačija od lica koja gledamo na naslovnicama. Oni su sami odabrali teško zanimanje… i jedino što očekuju je da ih se ne ponižava i da ih vlast ne vara!
Događaji ovih dana su pokazali da su ljudi koji vode zemlju naivni, bahati i nesposobni razgovarati s onima koji govore jezikom iskona… iskreno, čisto i neuvijeno. Nadležni su pobjegli… isturili su bahate pojedince koji nisu skrivali podsmijeh…. tipa (državnog tajnika) koji okreće očima u emisiji „Otvoreno“ da bi javnosti pokazao kako je „pametniji“, „obrazovaniji“ i kako bi istakao da mu sugovornici oduzimaju dragocjeno vrijeme, a ne kuže svu njegovu važnost i znanje. Bogec! Bokci! Ne kuže da su im uzalud sve te njihove diplome… sva ta teorija kojom su se nafilali, sve njihove funkcije i prividna moć koju imaju. Ne kuže jadni da je sve to što imaju jedno veliko NIŠTA… ako su zaboravili slušati narod…. ako su zaboravili što znači čovjekova riječ, čast i zadatak koji im je povjeren od tih ljudi… koji im prenose tako jednostavnu i jasnu poruku MUTE.
Ne kuže jadni….kad nas takvim ponašanjem….ljudskim vrijednostima kao žrtvom… dovedu do samog kraja… da će to biti trenutak kada će preživjeti samo oni koji znaju taj najjednostavniji jezik i koji znaju preživjeti i u najtežim uvjetima. Tada će biti od slabe koristi sav taj novac od nečasnih provizija… tada će se diplome moći nasjeckati na sitno, dodati malo začina, ulja, octa i pojesti na salatu.
Oni ih mogu varati, oteti zemlju i ponižavati…. ali ih ne mogu na kraju pobijediti! To je pokazala povijest! Ali naši „učeni“ ljudi očito misle da su pametniji i od povijesti… i od prirode….. i od mirisa zemlje koja im šalje jasne poruke preko svojih sinova.
Ponosna sam na naše seljake… ponosna sam na građane grada Zagreba koji su bili tolerantni i gostoljubivi…. a najviše sam ponosna na studente koji su očito na pravom putu…. i jako dobro razumiju jezik naših seljaka, te su garancija opstanka i suživota svih naših različitosti. Ta djeca su iskazala poštovanje onima koji su ga zaslužili…. znali su stati na pravu stranu… te će njihove diplome imati daleko veću težinu od diploma ovih koji su skrivajući se iza papira zaboravili biti ljudi.
Na Indexu danas tvrde da su „seljaci ostali kratkih rukava“. Kaj god! Seljaci su poslali vrlo glasnu poruku, na jednostavnom i svima razumljivom jeziku. Pridružili su se radnicima, studentima i svima koji su nezadovoljni ovakvim vođenjem zemlje i ovakvim odnosom prema narodu. Ovo je tek jedna slika krize i teškog vremena. A tek ćemo na kraju svih slika u nizu… vidjeti tko će ostati kratkih rukava. Poruka je tako jednostavna i razumljiva…. i silna je šteta što je mnogi ne razumiju.
Splavar
Bio jednom splavar koji je prevozio ljude splavom preko rijeke.
Jednom tako naiđe i učitelj, neki čangrizav čovjek.
Kad su prelazili preko široke rijeke i tek što su se otisnuli od obale, a učen čovjek ga upita: Bijaše li tako, da je bilo, da si doživio nevrijeme za vrijeme vožnje splavom?
Ne razumijem ti ja tako zamršena pitanja, reče splavar.
Zar nisi nikada učio jezika u školi?
Nisam odgovori splavar.
Tada si pola svoga života potrošio uzalud.
Na to je splavar šutio.
Ali ne prođe dugo i naiđe strašno nevrijeme.
Udariše gromovi i kiša ko iz kabla, a splav mali poput orahove ljuske.
I splavar se nagnu suputniku pa ga upita:
Jesi li ikad učio plivati?
Ne reče učen čovjek.
E učitelju tada si potrošio čitav svoj život uzalud, jer mi upravo tonemo.
Indijska priča
Naša blogerica treba pomoć. Sve koji su u prilici... molim da se uključe. Pogledajte... KLIK!
Post je objavljen 12.06.2009. u 11:07 sati.