Evo malo sam bila na stranici Ivice Ursića i čitam komentar na nedjeljno evanđelje i riječi o vjeri kojom se i brda mogu premještati...
pa mi padne na pamet sinošnji mali razgovor pred vratima:
- A di je ključ?
- Zar ti treba ključ. Imaš li vjere da uđeš kroz zatvorena vrata? :-)
- Eh, kad bi ja imala vjere, (brdo) Marjan bi bio ovde.
- Aj, hvala Bogu onda da nemaš vjere, jer ko zna kud bi brda šetala. Sve bi se pomišalo. :-)
..............
Ah vjera. Imam li je?
SInoć, na Tjelovo, sam čula biskupove riječi iz katedrale:
''Kad bi imali vjere da je Isus stvarno prisutan u hostiji
ma mi bi pali na koljena da se više ne bi dizali''
Pa to je istina. Izgleda onda kao da stvarno i nemam vjere.
E sad bi neki vražić bio sritan da počnen očajavat što se čini da nemam vjeru. A baš neću. Imam nadu da ipak imam nešo vjere. Hm. Nešto vjere.
ALi kad bi imala to nešto mogla bi i brda premještati. A kao da se ništa ne miče. Ne miču se brda. A ima raznih brda. Ljudi koji su kao brda.
I ja sam kao brdo. Mičem li se? Hm. Sad bi opet neki vražić da se oneraspoložim kad ustanovim da se ne vidi baš nekog pomaka. I dalje sam tvrdoglava, podrugljiva, lijena, ljuta, ... i kao da se ne mičem s mista. Di mi je onda ta moja vjera?
A ja se baš neću dat oneraspoložit. Za inat vražićku. Pa nek se on oneraspoloži.
Jer imam nadu. Nadu da me On i takvu voli.
Ipak da dodam - rekla bi jedna stara sestra Frederick, MC:
''God loves you as you are, but He loves you so much that He dosen't want you to remain as you are.''
Bog nas voli kakvi jesmo - ali nas voli toliko da ne želi da ostanemo kakvi jesmo...

Imam nadu da ću se promjeniti, ali se neću oko toga tjeskobno brinuti.
Imam nadu da ako me moja vjera ne promjeni, ne pomakne s mista, onda će to biti učinjeno po nečijoj drugoj vjeri...
Možda, po Gospinoj, jer u Njenu pomoć se najviše uzdam.
Post je objavljen 12.06.2009. u 09:40 sati.