Ima nešto što me već dulje vrijeme živcira.
Odnosno, da budem točniji, živcira me od prvog puta kada sam to vidio. Riječ je o Biltenu za djecu koji izdaje nekakva Udruga zagića i limača. Tiskovina koje bi se posramila svaka malo ozbiljnija skupina srednjoškolaca željna izdavanja novina uspjela je pronaći svoje mjesto i u našem novčaniku. Ako mislite da vas to što niste preplaćeni na te samozvane novine izuzima od ove priče, jako se varate.
Ta je udruga, odnosno izdavač, organizator utakmice najboljih igrača prvenstva protiv Dinama. Svatko u svojoj kategoriji. Dobra ideja. Osim toga, na Hitrec-Kocijanu dodjeljuju se i medalje za najbolje tri ekipe u svojoj dobi. Opet dobro. Igraju i treneri jedni protiv drugih. Ajd' dobro, može i to! Ali igraju i treneri Dinama protiv, pazi ovo, ekipe HRT-a i prijatelja. Igrat će, kažu, Kovačević, Blažičko, Vela i još neki njihovi prijatelji protiv trenera Dinama?! Kakav praznik za djecu!
E sad, svakoga od nas tko uzima tu sramotu od Biltena, to kroz sezonu košta 200 kuna. Ne pada mi na pamet zbrajati koliko ljudi koji TO stvaraju - zarade. Njihova stvar. Ali, da im za sve to još naknadno pomažu Ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje grada Zagreba, pa ni to nije dosta, nego još i Zagrebački holding, e pa malo je previše!
Nešto što nosi takav naziv htjelo bi se baviti djecom. Kad se baviš djecom, priča je dvostruko teža i opipljivija nego kad se baviš odraslima, a ne obratno. Tekstovi su prepuni teških pogrešaka zbog kojih pučkoškolac ne bi prošao razred, novine su nečitljive, objavljuju se pogrešne fotografije uz potpise klinaca koji nemaju veze s njima, guraju se stalno jedna te ista djeca, naglasak je uvijek na Dinamu... Vrhunac pak je bio intervju sa, kako kažu, sportskim psihologom Borisom Balentom na privremenom radu u Dinamu, čiji je prvi dio objavljen u broju 142., a drugi je najavljen za 143. U 143., naravno, ni traga ni glasa od Balenta. Ne znamo je li "privremeno" znači da je već otišao ili što. Isto tako, nećemo nikada doznati što Balent misli o svom poslodavcu, odnosno o odnosu Dinama prema djeci ili, matematičko pitanje Balentu, koliko je djece od '01. do '98. godišta prošlo kroz Dinamo? Koliko će ih proći tijekom idućih godina? Što im savjetujete kada im kažu da od sutra više ne moraju dolaziti na treninge? Na to odgovor nećemo dobiti jer ga to neće nitko pitati. Zašto? Neka odgovore oni koji su ga pitali.
Kada bi za svaku pogrešku koja je bila u Biltenu čovjek uzimao kunu tijekom godine, ispalo bi da bi oni nama platili, a ne mi njima. Što vi mislite?
Post je objavljen 11.06.2009. u 21:08 sati.