AwwiČ SLušajte =)
Rastanak me puno puno manje bolio nego što sam očekivala..... Utjehu smo našli u zabavi, piću, duvanu i našoj predobroj osmaškoj.. Svatila sam da ću njih viđat svaki dan.. Jer mi smo svi tu i još ćemo dugo bit... Svi živimo u istom kvartu....Ipak opet će mi nedostajat gluposti na satu i zajednički odmori...
Škola je završila to me jako jako raduje i jedva san čekala ić ća, ali opet me nešto drži ono jaće od mržnje prema školi... Moji prijatelji, prijatelji koji su mi donosili radost svakim danom.. Prijatelji koji su svaki dan pitali ista pitanja: Kad zvoni? Koliko je sati? Imaš žvaku? Aj oš mi posudit gumicu? Imaš punte? Ja znam da će me ta pitanja zasigurno pratit i dalje, ali neće ti ljudi pitat pitanja.. Doći će neki drugi, nepoznati ljudi s tim pitanjima.. Nadam se iskreno da će me oni usrećivat i tješit kad mi je teško kao moji prijatelji koje volim najviše na svijetu i koje nikad, nikad, baš nikad neću zaboravit.... <3
VOLIM VAS!!!!!
Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE
Post je objavljen 11.06.2009. u 17:13 sati.