Svi igraju loto ovih dana. I ja sam isto htjela odigrati, ali uvijek zaboravim. Prođem pored lutrije a da mi nimalo ne zazvoni u glavi... I još si nekako mislim, kako taj zgoditak postaje sve veći i veći, da su mi šanse za njegovo osvajanje sve manje i manje. Nije da vjerujem u neku teoriju zavjere, naprosto sam zaključila da sam nesretnica od rođenja.
Nikad u životu nisam ništa dobila džabalesku, ako ne računamo one četiri klaunske značke iz žvaki "Cirkus" kad mi je bilo oko deset godina. (A i njih mi je, ako ćemo pravo, mama kupila, a ja samo odmotala i skočila do neba kad sam vidjela nagradni kupon.)
A i nisam nešto pri parama, pa mi blesavo ulagati u po svemu sudeći uzaludnu stvar.
Sve je to divno i krasno, racionalno i prihvatljivo, draga moja Schoko, ali kako ćeš na taj način ikada išta osvojiti?
Vjerojatno i neću.
Ima neki Španjolac koji je zapisao:
"Sad mi je dovoljna moja samoća
Jer znam što u njoj imam
I što sam za nju izgubio."
Eto. Baš sam si dosadna, ali to je tako.
Let freedom ring. :-)
Post je objavljen 09.06.2009. u 22:01 sati.