Prisjetila sam se svih. Svih onih koji su ostavili trag i učinili me ovako bogatom emocijama, a istovremeno nesalomljivom. Nesalomljivom jer sam naučila da ljubav nije patnja. Ljubav nije bol. Krvarila sam zbog svoje taštine. Umirala zbog svog ili nečijeg inata. Bdjela zbog svoje ili tuđe ljubomore. Učinila od nekoga dom, zbog vlastite ovisnosti i opsesije. Očekivala više nego što sam mogla imati..sve to nije ljubav.
Kod Zakonitog se radi o sukobu različitih svjetova.,drukčijem poimanju pripadanja i zajedništva.
Faca je ulazio i izlazio iz mog života, jer sam mu sama to dopuštala. Nazivala ga domom, a bio je opsesija, čežnja za mladošću, tuga zbog prolaznosti. Ljiga me probudio i ostavivši me, učinio jakom.
Al ima Netko ko me još peče. Netko o kome ne mogu puno ni pisati ni govoriti. Netko koga još nisam definirala...još nisam shvatila zašto je došao, što me to važno trebao naučiti....
Zar mogu postati još jača, a istovremeno zadržati živo srce koje se raduje, koje očekuje, koje ne prezire, koje se daje? Može li se to?
Postoji taj netko tko mi ništa nije obećao. Netko ko mi je prišao na tako uporan, hrabar i strpljiv način, kao nitko do sada. Netko kome sam mjesecima odolijevala i migoljila, a poslije mu davala cijelo svoje vrijeme i nevrijeme. Netko koga sam samo posudila, s namjerom da ga na vrijeme i vratim. Netko ko me pecao taktikom starih prekaljenih lovaca. Netko kome sam dozvolila da mi laže. Netko koga svakodnevno boli, a ima dovoljno energije za triput propješačiti svijet.
Ime mu je Grabežljivac..ne spominjem mu ime kad sam sama noću doma....
Ovo je prepuno gorčine...preporučam ne čitati ako vlastite gorčine imate u izobilju...
Ljuta sam na sebe....
Ajde pliz odjebi od mene
jer sad počinje gorki dio kolača
tipične laži i izmotavanja
ne treba meni tvoje samilosti
samo nestani, ispari,
preseli se u moju prošlost
(bit će ti lijepo tamo)
tamo gdje ti je već odavno i mjesto
I pusti me da spavam,
spavam i sanjam
(prokleto znaš da zaslužujem bolje)
Ajde pliz odjebi od mene
a ja ću isplesti vjenčić od lavande i ruža
bilo je to malo slučajne ljepote
( sjever i jug ne idu nikako)
ajmo prevariti slučaj
kao da ništa nije bilo
I pusti me da spavam
spavam i sanjam
(prespavam ovo ljeto)
Ajde pliz odjebi od mene
jednom ću se tome svemu smijati
i sve zvijezde moje skupa s mjesecom
odjebeš li na vrijeme
već ću ti naći gomilu opravdanja
(zaboraviti sranja)
i sjećati se samo kako si mi
pjevao, govorio da je sve u glavi,
masirao mi stopala, poklonio amforu,
pratio mi autobus i trubio iz auta
htio da te obožavam
kako sam te obožavala
Ajde pliz odjebi od mene
pretvori se u amforu
nek te spremi more negdje duboko
da te nikad više ne vidim
Odjebeš li na vrijeme
moći ću isplesti vjenčić od lavande i ruža
za tebe kojeg boli
za mene koja volim
Post je objavljen 09.06.2009. u 18:14 sati.