Danas je životnu scenu u 81. godini napustio Zvonimir Berković. Neki koji su ga bolje poznavali zvali su ga i Berk. Iako je bio prijatelj moga oca, ja ga baš i nisam poznavao, barem ne osobno. Ali poznavao sam njegova djela, njegove filmove, ali i brojne novinske kolumne koje je pisao. Zvonar katedrale duha, oštar, ponekad i ciničan, sklon konfliktu, ali uvijek na nivou, na svojevrsnoj distanci koju si takav intelektualac može dopustiti. Nesklon svrstavanju, uvijek na liniji kritičkog promišljanja. Hrvatski patriot, u najboljem izdanju patriotizma..
Ono po čemu ga najbolje poznam, ipak, bili su njegovi filmovi. Nije ih bilo puno ali neki od njih spadaju u najveća remek djela hrvatske kinematografije.
"H 8" je režirao veliki Nikola Tanhofer, a Berk je napisao scenarij. Svaki put kada gledam taj film jednostavno mi je nevjerojatno da je snimljen u Hrvatskoj 1958. godine. Film katastrofe koji ima sve elemente toga scenaristički, režijski i tehnički zahtjevnog žanra. Po dramatičnosti ravan svakom hollywoodskom proizvodu toga vremena.
"Rondo" je film neobične strukture, gotovo muzičke forme, kao što mu i samo ime implicira. Specifikum u hrvatskoj kinematografiji, vjerujem i u europskoj. Osim fascinantne forme, i priča nosi neke svoje posebnosti. Čudan odnos mladog bračnog para s srednjovječnim introvertiranim sucem koji kod njih dolazi igrati šah tematika je koja otvara mnoge mogućnosti. Berković je tu čak uspio poslati i političku poruku, na neki se način obračunati sa tadašnjim sustavom o kojemu ne moramo govoriti kakav je bio prema neistomišljenicima. Osobito me dojmila scena u kojoj sudac (kojeg je sjajno odglumio danas također pokojni Stevo Žigon) nakratko se emocionalno otvorivši, govori kako je kao mladi boljševik "..rezao kose i progonio jazz...". Da, zaista su bila vremena kada su duža kosa i jazz smatrani reakcionarnim, i moglo se zbog njih stradati... Scena teška za opisati, morate sami pogledati film. Berković je to upakirao onako, suptilno, inteligentno, gospodski, na finjaka, kako treba... Ne bi mu cenzori mogli ništa nalijepiti, ionako vjerojatno nisu prokužili tu suptilnost. To je umijeće velikih autora, a Zvonimir Berković je upravo to bio.
Oduvijek sam tvrdio da bi "H 8" i "Rondo" trebalo puštati na nacionalnim te ve postajama barem jednom godišnje. Čisto da ih se ne zaboravi. Ti me filmovi uvijek iznova oduševe, dapače, osjećam se ponosno, da je i hrvatska kinematografija mogla stvoriti takva remek djela.
Nema više autora poput Zvonimira Berkovića.
Neka mu je vječna slava!
Post je objavljen 09.06.2009. u 19:13 sati.