Marketing
Uzveri se!
Sitin se kako je mala Kata nagovarala još manju Klaru da se uzvere na naslon od trosjeda:
- Ajde, uzveri se! Uzveri se! Pa joj pokaže kako se to radi.
Opet mi je na pameti to veranje. Penjanje. Pentranje.
Trišnje su skoro obrane i danas se nigdi ne pentram… osim ako pentranje nije i nešto drugo.
Jer veremo se, veremo, svi mi koji za cilj imamo Nebo.
Ali nije zabavno pentrati se sam. I ne možeš se prema nebu pentrat sam. Takav je zakon.
Zakon ljubavi.
Ne možeš u tom veranju ne potezat nekog: 'Ajde, uzveri se i ti!'…
'Drži me za ruku. Ne boj se.'
Tako nekako, kao u dječjem veranju po trosjedu, kao u pentranju na trišnju, tako je nekako u pentranju prema Nebu.
E za popet se triba neka motivacija.
Jer šta bi se neko pentra ako mu to predstavlja samo napor.
A i na trišnju se danas baš dica ne veru ako na njoj nema trišanja.
Zašto se uopće pentrat prema nebu? Pentrat se u duhovnom životu, berući plodove duha… a izbjegavajuć zabranjene...
Šta ima tamo gore?
Anđeli sviruckaju, sveti šetuckaju, i kao da se ništa zanimljivo ne događa…
I ja se sad tribam iz svih sila potrudit uzverat se.
Uzveri se!
Ali zašto da se uzverem?
Vjernik vjeruje da 'oko nije vidjelo ni uho čulo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube'…
I samo to dosta je za pentranje.
Ali hajde, Isuse, motiviraj nas još za brže pentranje.
Post je objavljen 09.06.2009. u 17:15 sati.