ZAŠTO JE NUŽAN STUDENTSKI BUNT I STUDENTSKO-RADNIČKA SINERGIJA
ako je prema riječima dekana FF-a Miljenka Jurkovića, blokada polučila najveći iskorak u povijesti visokoga školstva jer se zahvaljujući toj studentskoj akciji 'počelo razgovarati o javno financiranom visokom obrazovanju', onda nema druge nego pripremati novu blokadu na jesen. Studentski bunt je neophodan ovom društvu. Da se ne usmrdi u samom sebi. Jer mora teći. Nikakve žalbe ne bi smjele spriječiti izvršenje te sanitarne zadaće
piše Omer Rak
Studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji nisu sudjelovali u prosvjedima, predali su upravi fakulteta žalbu na odluke Fakultetskog vijeća po kojima prosvjednici neće snositi nikakve posljedice za petotjednu blokadu nastave na tom fakultetu. 'Smatramo da su odluke Fakultetskog vijeća sramota za sve članove našeg fakulteta te za cjelokupnu akademsku zajednicu jer je opravdavanje namjernih izostanaka s nastave uvreda za svaku studenticu i studenta koji su tijekom nasilne blokade nastave dali sve od sebe kako bi izvršili svoje studentske obveze', stoji u žalbi.
Razrogačio sam oči pročitavši tu slinavu drukersku nebulozu. Kao da su studenti koji su zaposjeli Filozofski fax puna 34 dana ondje orgijali, drogirali se, snimali porniće ili nešto drugo što je apage za bilo koji uljuđeni akademski prostor. Zar taj drukeraj koji traži da Fakultetsko vijeće poništi svoju 'sramotnu odluku kojom daje legitimitet i podršku narušavanju nastavnog procesa' nije svjestan činjenice da prema najnovijem Galuppovom istraživanju čak dvije trećine studenata u Europi smatra da bi studij trebao biti oslobođen bilo kakvog plaćanja? Od 15 tisuća anketiranih studenata iz zemalja članica EU, te Hrvatske, Islanda, Norveške i Turske, njih 65 posto izjasnilo se za besplatno školstvo. Hrvatska ima najbrže rastuće školarine i najveći broj studenata. Kakva kratkovidnost, optuživati one koji su podmetnuli pleća i za njih, da su anarhisti kojima je stalo samo do partikularnog, individualnog interesa tobože suprotstavljenog njihovoj regularnoj akademskoj budućnosti. Nekolegijalno je (najblaže kazano) tražiti sankcije za one koji su ih svojim nesebičnim činom pokušali spasiti od toga da kao studenti postanu kreditni klijenti banke i da participiraju u komercijalizaciji obrazovnog procesa čiji je smisao jedino otplata glavnice i kamata na glavnicu.
Donositi takve iščašene sudove u zemlji u kojoj je klasna diferencijacija dosegla neviđen raspon, u situaciji u kojoj će se visokoškolska budućnost smiješiti samo djeci bogatih skorojevića i šačici wunderkinda a svi ostali će naići na lokote i vritnjake, dok će ulogu njihovih mentora u edukaciji preuzeti masovni mediji i svi njihovi favoriti od Dinare do Baverly Hillsa, znači biti slijep i mnogo prije staračke mrene. Potpisnici pisma, očito, nisu sposobni kritički razmišljati o vremenu i prostoru u kojima jesu, jer da jesu, bilo bi im jasno da žive usred dreka koji ostaje na svakom ruralnom gumnu kada se obavi vršidba, a žito nepoznati netko spremi u svoj hambar pod ključem na otoku kajmana.
čupanje iz kafkijanskih kaveza
Slijepi kakvi jesu, ne vide da oni koji su pet tjedana uspješno odolijevali svim otrovnim bodežima establišmenta i medijske korporacije, nisu nikakvi sibariti, niti uskogrudni konformisti poput potpisnika pisma kojima je, izgleda, isključivo stalo da im njihova malenkost dograbi diplomu i uz srdačni fuck off otperja u neku svoju, od tate i mame pripremljenu sinekuru. Stoga takvi nikada neće prepoznati namjeru 'anarhista' da izvuku njih i čitavo društvo iz kafkijanskih kaveza naših svakodnevica i spasu nam dušu od upljuvaka nehumane politike. Kako objasniti njima slijepima i gluhima da je to bio pokušaj izgradnje javnosti, bisera kojemu nema niti mu je ikada bilo mjesta u našoj zatvorenoj školjci, da se radi o reaktualizaciji svekolike one energije koja je oduvijek težila k istinskoj društvenoj preobrazbi, redovito iznevjerenoj u pijanim masovkama popularnog sentimenta. Valja doista imati nezagađen um i razobličiti iluziju da buka koja dopire iz medija i drugih kontroliranih otvora za bljuvanje 'istina' nije glas javnosti, kao što to nije ni demokratski parlament u kojemu se ne raspravlja nego popularni apsolutizam samo registrira svoje edikte.
Jednostavno, morali su sami uzeti stvari u svoje studentske ruke jer ni jednoj političkoj strukturi u ovoj zemlji, a ponajmanje kojekakvim senatima, zborovima i dekanatima nije za vjerovati budući da se uvijek radi o jednoj te istoj šatri pred kojom barnumi različitih oblika šešira ali s dušama od iste vrste štofa i jednakog, sitnoga kroja nametljivo najavljuju nacionalne dembelije s jedne i akademsko medno mlijeko s druge strane. Ostaci takvih obećanja kod prvih najčešće se stružu s dna kontejnera i kazana pučkih kuhinja, a kod drugih s dna lonca loše skuhanog bolonjeza.
mala zemlja za veliku regresiju
Želim vjerovati da je prekid blokade 'taktička odluka, a ne odustajanje od zahtjeva zbog umora ili rezignacije', kako je to pročitano u otvorenom pismu javnosti prigodom prvog obraćanja studenata nakon deblokade. Nema dvojbe da potkraj akademske godine metoda blokiranja nastavnog procesa na fakultetu više nije produktivna. No ide vrijeme skok na skok prispjet će blokada na neki drugi rok. Naime, ako je prema riječima dekana FF-a Miljenka Jurkovića, blokada polučila najveći iskorak u povijesti visokoga školstva jer se zahvaljujući toj studentskoj akciji 'počelo razgovarati o javno financiranom visokom obrazovanju' onda nema druge nego pripremati novu blokadu na jesen. Očekivati da će u ovoj zemlji u kojoj još caruje feudalna svijest, taj nepoderivi brak deseterca i gumna, uz nekompetentni ministarski i sveučilišni kadar nešto biti učinjeno brzo zato što se 'počelo razgovarati' o tomu, ljepak je za notorne hlebince. To da će Vlada investirati 300 milijuna kuna u budućnost hrvatskoga društva znanja za projekt zvan besplatno visokoškolsko obrazovanje, upravo onoliko koliko svake godine iskešira Crkvi za sustavnu promidžbu srednjeg vijeka, nema nikakve realne osnove.
Odugovlačenje se dade naslutiti i iz riječi Radovana Fuchsa, državnog tajnika u Ministarstvu obrazovanja, koji je izjavio kako, da bi se ispunilo obećanje o javnom financiranju visokog školstva u svim segmentima, treba ne samo promijeniti Zakon o visokom školstvu, nego i donijeti posve novi zakon o sveučilištima. A to bi, dakako, moglo potrajati, brat bratu, do saziva novog Sabora. Pa kada donesu taj, onda će vjerojatno trebati donijeti zakon o boji sanitarnih čvorova na Sveučilištu, no tek nakon donošenja zakona o zabrani odlaganju krepanih mačaka uz kontejnere na udaljenosti manjoj od 100 metara od zgrada Sveučilišta, itd. U stvarima takvim uvijek je uputno imati na umu da je Hrvatska mala zemlja za veliku regresiju u kojoj predstavnička parlamentarna demokracija funkcionira kao super plaćena loša predstava. Teško da će ta predstava potaknuti procese ozdravljenja u visokom školstvu. O izvršnoj vlasti da i ne govorimo.
otrijezniti sindikate
Studenti su pokazali da im ne nedostaje zrelosti i političke mudrosti pa sigurno neće uletjeti u trapulu kao što su to učinili nedavno sindikalisti koje je Vlada zaogrnula nepostojećim tkanjem 'carevog novog ruha' i obećala im dati piti iz čuturice do koje će godinama pješačiti kroz žedna bespuća hrvatskoga školskog i javnog nemilosrđa. Dvadeset i sedam sati pregovora da bi se sašilo kazano ruho i čula obećanja o čuturici!? Uhvatili rogatoga zeca i dlakavu kornjaču. Još samo da nahrane članove sindikata krepkim gulašom i juhom od te lovine.
Iz perspektive studenata to i nije loše, jer kada sindikalno članstvo, najvjerojatnije na jesen, shvati da ih je Vlada namagarčila i da im dalje mažnjava od plaće ponudivši im iluziju o 2016. godini, kao i prije tri godine kada su pristali na sporazum-iluziju o 2012., planut će gnjevom (nasamarenog) pravednika. Studentsko-radnička sinergija nameće se sama po sebi.
Primjer pobunjenih studenata može djelovati otrježnjujuće na sindikalno članstvo da prestanu biti krdo koje lažljivi kauboji s naramkom slame lako odvode na rub klisure da bi ih odande strmoglavili u duboke kanjone u kojima teku rijeke kolektivnih utopija.
Još jednom: studentski bunt je neophodan ovom društvu. Da se ne usmrdi u samom sebi. Jer mora teći. Nikakve žalbe ne bi smjele spriječiti izvršenje te sanitarne zadaće.
Izvor: Novi List
Post je objavljen 09.06.2009. u 16:03 sati.