Večeras u Zaljevskom zvuku ugošćujemo organizatore fastivala Rock de Leprinejšn što će se ovaj petak održati u Veprincu, a nastupit će Tandemi Prošlog Sjećanja, Burning Nicola, Negativna Orijentacija, CKD, Diamond Dust, SIDA, Officer Down, The Windfuckers, Carmina Puttana i Cirkus. Stoga će nam u goste doći heavy metal skupina Diamond Dust i s njima ćemo pročakulat i puštat njihovu mjuzu.
A u Preženju etera (svega Sonic Youth, Testament, AIC......) i
Isis – wavering radiant
Dakle jedan od najhermetičnijih i najeksperimentalnijih bendova unutar niz žanrova (metal, stoner, post metal, avangardni metal, sludge, prog rock, post rock itd...) je izdao novi album.
I opet slijedimo sličan obrazac, niz atmosferskih djelova, niz sporih nadistorziranih uz dubok death glas. A svakako tu su i industrijski efekti (mikrofonije i slično).
Sve pjesme na albumu su dugačke preko sedam minuta, osim minijature po kojoj je nazvan album koja služi, onako, da prelomi album i nudi atmosfersko zvučno - oniričko poniranje.
No krenimo od početka, album otvara pjesma Hall of the Dead. Tako i zvuči, sporo, distorzirano, grmljavina na vokalima, Isis kakve već znate, uz niz zvučnih efekata u pozadini, koji razlikuju Isis od ostatka bendova i dobijate neki dojam lebdenja kroz mračne predjele svemira ili mora. No onda na refrenu (ili barem baca na njega) uleću čisti vokali. Lijepa igra kontrasta. Imamo i solo na orguljama. Agresivna psihodelija koja završava u najboljoj maniri Floydovskih trans ili platonističkih harmonija. Uzvišeno.
Dakle, izvrsna pjesma.
Sijedi nam stvar Ghost Key, koja počinje mekšim harmonijama, na sintisajzeru. Mnogo reverba, opet lebdenje, ali ovaj put kroz svjetlije predjele, tipa plićak, dok ne uleti zlokobni pešekan u obliku grubog death vokala. I onda se ta igra pešekana i ronjenja u plićaku nastavlja, držeći vas u napetosti što će se sa roniocem dogoditi. Sredina stvari nam opet daje one platonističke harmonije, nekakav smiraj, dali sa sudbinom ili su pešekan i ronilac postali drugovi pronašavši zajednički ključ svojih duša, duhova, onda još jedan graaa i povratak na svjetlije tonove.
Svjetlijim morskim tonovima (ovo morski je očita referenca na njihov album Oceanik i meni njihovu omiljenu stvar Maritime) počinje najduža stvar na albumu Hand of the Host, no po njihovom stilu izmjenjuju se žestoki i lakši djelovi. Ponovit ću, agresivna psihodelija.
Svi fanovi Isisa razvaljivat će se uz ovu pjesmu.
Slijedi nam već opisana minijatura Waverin Radiant, nakon čega imamo stvar, možda najkonkretniju Stone to Wake a Serpent.
Naime, stječem dojam da su tu prijelazi između žestokih djelova i psihodeličnih napravljeni na najmanje napadan način, umjesto prekida imamo pretapanje, tako da stvar zvuči monolitno, a ne kao recimo mozaik.
Slijedi nam spora 20 minutes/40 years koja slijedi sve već navedena pravila struktuiranja pjesama kod sastava Isis. Dodajmo i jedan lijep melodičan dio unutar tog izmjenjivanja žestoko – nježno.
Album završava s pjesmom Threshhold of transformation. Kreće brutalno, pa nježno, pa instrumentalni dio, pa brutalno, pa sve pada u čistu atmosferičnost. Gradacija i završava jednom optimističnom hiničnošću.
Svi ljubitelji Isisa obožavat će ovaj album, a preporučljivo i za ljubitelje Pink Floyda.
Post je objavljen 09.06.2009. u 14:45 sati.