Marketing
Ne volim psovati u naslovu, al nakon svakakvih pizdarija od tekma i izbora dođe mi da napišem jednu plačipičkastu izdrkotinu...
I još sada ne znam zašto iako mi nešto govori
Nije rekla do viđenja bez veze iz mene izlazi
Ali sad se sjećam ili samo predosjećam
Vidio sam oproštaj u njenim očima ili nisam
Znam da nema mudrosti sve je već isparano
Ali bar ću pokušati sakupiti satkano
Sa svime što imam u sebi neću pobjeći
Jer nemam što izgubiti daj nemoj me razapeti…
Ne mogu sada umrijeti želim živjeti
Jer njeno je srce poput mog izgubljeno u noći
Drži svoju bol u sebi i neće ju osloboditi
Zato ako pitaš me zašto ne pitaj me ništa
Nije rekla doviđenja samo šutke je pobjegla
Ne mogu sada umrijeti želim živjeti
Jer njeno je srce poput mog izgubljeno u noći
Drži svoju bol u sebi i neće ju osloboditi
Zato ako pitaš me zašto ne pitaj me ništa
Nije rekla doviđenja samo šutke je pobjegla
Znam da negdje unutra dubina ju guta
Sjaj posebnog svjetla što gasi se iznutra
Što najjače svijetli da zatvorim oči
U najcrnjoj noći sve briše u sekundi
Nema što izgubiti jer ne postoji
Zato ako negdje blizu je sve najbliže
Nadam se da ona čuje me i kad skriva se
Jer nema osjećaja koji činio
Tako živim
Nadao sam se da me neće ostaviti
Molim Te da vjeruješ mi
Tražio sam svemirom i pronašao sebe
Bez pogleda njenih očiju
Nije važno koliko pokušavam
Reći da sve je ovo laž
Kad uzalud pokušavam
Kad privlači me Tamna strana
Nikad neće nestati strast
Iz mog srca
Post je objavljen 09.06.2009. u 10:13 sati.