Ponovno sjedim pred laptopom pokušavajući prenijeti neke mudre riječi koje će mi biti podstrek da nastavima dalje. U zadnjih tjedan dana od odgađanja posla sa Marijanom, prolazio sam kroz krizu, susretanjem sa dijelom sebe kroz vjerovanje da samo kroz patnju mogu učiti, sumnju u sebe, strah od toga da me drugi ne razumiju, nepovjerenje u Stvoritelja. Theta je dar čiju snagu tek počinjem spoznavati. Prepoznao sam da sam do sada uglavnom imao vjeru kada sam dobivao ono što sam želio, ja sam vjerovao, ali čim se trudim vjerovati to pokazuje da još nemam vjeru. Vjera je temelj, na kojem cijela duhovnost i težnja ka samospoznaji stoji. Imao sam vjeru na početku svog puta, i kada sam se zaposlio u BT-u i primio prvu plaćicu imao sam vjeru da će se sve promijeniti na bolje i malo po malo došla je V., fuš za VL, veća plaća... Otkaz u BT-u i zaposlenje u VL-u, razvod od V. i povratak u Zagreb shvaćao sam kao nagradu, rezultat dobre karme, ali sada to tako baš i ne izgleda. Došao sam u situaciju da uslijed pritisaka životnih situacija koje nisu ostvarenje mojih želja, gubim vjeru, padam pod negativne utjecaje okoline, sve češće se lovim kako zamjeram partneru, sudbini, uslijed čega se rađaju negativne emocije poput straha, brige, ljubomore, ljutnje....
Shvaćam da theta nije program čijom instalacijom nestaju svi problemi, potrebno je nastaviti sa prigrljivanjem kvaliteta Božanske majke kao što je prihvaćanje, suosjećanje, majčinska ljubav, te kroz njih prizvati stvaralačku energiju, snagu. Neprestano biti u kontaktu kroz usredotočenost, osjećaj ljubavi, svjesno disanje, Om Namah Shivay, u trenucima opuštanja nakon odrađenog zadatka duboko udahnuti , osjetiti Ono, Babajija, Majku, Oca i sjetiti se da je u svemu oko mene i u meni Božanska energija, da sve što mi dolazi u život sam prizivam svjesno ili podsvjesno, zahvaliti se na svim situacijama koje mi služe da otpustim dijelove sebe koji mi ne služe za moje najveće, najviše i najbolje dobro.
Post je objavljen 09.06.2009. u 09:13 sati.