Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/adresaxxx

Marketing

E(!) ajmo se / kečit /

Evo nam ljeta (skoro) ! Škola je pri svršetku, za neke dobrom , za neke ne... Netko se keči a netko ne...
Kako nam je došlo ljeto sve više se kečimo na svježem zraku i hodamo kroz svježu, mjesecom obasjanu noć. Gledamo u noćno nebo i slušamo raspravu o mrtvim pjesnicima. Hodamo polako i smijemo se jer je smiješno. Hodamo prugom jer je kraće, i jedemo trešnje jer su ukusne. Puno pričamo jer uvijek netko ima nešto za reći i svatko se od nas bar malo keči. Uglavnom, družimo se i uživamo (u nekim granicama) jer je to ono što nas pokreće i drži.
Pretekli vikend je bio upravo tako ispunjen mnogim dobrim trenucima.Od --- odlaska na koncert Hladnog pivkana kečenja po orahovačkom parku i obilježavanju Sanjinog rođendana. Ulaska u prve redove te upadanje u šutke koje su bile jako kolektivne te kasnijeg kečenja u bluesu i oko njega. Tada, trenutka kad smo Kopec i ja krenuli pjede za čač. i dosta se nahodali slušajući glazbu s moba. , malo skrenuli u trešnje jer smo bili gladni i žedni a jedino je to bio izvor ikakve jestive tvari. Skratili smo put hodanjem prugom gdje smo našli zanimljivog kamenja raznih šara... I zanimljiva je spoznaja na koliko se mnogo načina može trčat , hodat i gazit one drvene gromade što se nalaze pod tračnicama i ne mogu im se sjetit imena. Kava u pola 7 ,kada je sunce već pod povećim kutem, je opuštajuća , a sladoled godi... Kasnije tog dana šetnja prema bukviku druženje, vjetar... i fini kolači moje majke. Jučer pak bio kirvaj u našoj rupi i svuda hrpetina ljudi koji se na raznorazne načine keče, neki više , neki manje. Do mene došli Mađo,Butka i Floky te smo se neko vrijeme kod mene kečili sve dok nam nije postalo dosadno pa smo otišli do rupe.Kop. svirao sa svojom grupom i bili su dosta dobri, Zec otpjevao koju pjesmu i bio jako smješan što je rulja dobro shvatila, još je netko pjevao i bilo je dobro. Kasnije smo se kečili oko šatora u kojem su svorali Mrtvaci i bilo je interesantno. Ova dvojica se otkečili (Mađ. But) pa smo mi ostali malo prošetali bespućima čačinaca. Naposljetku se Floky i ja odvukli do doma moga , najeli se i legli spavat. Da bi se tako danas jedva ustali i otišli stopom u školu.
Sve je to dobro dok ima dobrih ljudi koji vole živjet život i udisat zrak koliko mu vlastite granice to dozvoljavaju.

Post je objavljen 09.06.2009. u 00:36 sati.