Marketing
pod hr-zastavom ni na everestu pravde nema
"Iris i Darija Bostjančić, Ena Vrbek i Milena Šijan, upisale su svoja imena među besmrtnike u svijetu alpinizma, popevši se na najvišu točku Plavog Planeta. Naravno, taj kvartet šampionki samo je šlag na torti jer takvog uspjeha zasigurno ne bi bilo da čitava ekspedicija nije disala kao jedno biće. " (brod u boci)
(Brode, ne zamiri što i na ovu temu imam nešto za grintati... Ma, malo samo.)
Hrvatska ekspedicija EVEREST 2009:
DARKO BERLJAK - vođa ekspedicije
LANA ĐONLAGIĆ - liječnica ekspediije
I još deset alpinistica:
DARIJA BOSTJANČIĆ
IRIS BOSTJANČIĆ
TEA ĐUREK
SANJA ĐURIN
SUNČICA HRAŠĆANEC
JOSIPA LEVAR
JANA MIJAILOVIĆ
VEDRANA SIMIČEVIĆ
MILENA ŠIJAN
ENA VRBEK
(Da se mene pitalo, gospodin Darko ne bi predvodio ovu ekspediciju, nek se ne ljuti, ništa osobno. Bila bi to žena, pa bi to stvarno bio jedinstveni pothvat u povijesti. "Slabiji spol" ne bi nikad više tako nazvali. Ali, dobro, to je samo mala digresija, jasno mi je da je bilo nemoguće naći žensku zamjenu za njegovo ogromno iskustvo.)
Kao i cijela Hrvatska, pratila sam i ja što se zbiva s našim planinskim vilama.
Glavne vijesti, da su sestre Bostijančić stigle na vrh kao prve Hrvatice i ujedno prve sestre u povijesti, pa da su nakon nekoliko dana pothvat ponovile i Milena Šijan i Ena Vrbek, to znamo svi.
Svi smo se divili, svi smo se radovali. Svi strepili za njih i odahnuli kad su sretno stigle gore.
Ali nigdje, ni na kojem mediju, ni spomena o ostalim alpinisticama. Sve sam prekopala ne bih li negdje uspjela naći suvislih par rečenica objašnjenja zašto je toliko žena godinama treniralo, otišlo u daleki Nepal, penjalo se do podnožja samog vrha, da na kraju ne bi stupilo nogom na "krov svijeta".
Osim što se spominjala jedna od njih koja se vratila u bazni logor iz zdravstvenih razloga, nigdje ni spomena razlogu "neuspjeha" ekspedicije za neke od njih, točnije za sve osim spomenute četvorke. Jer ma koliko mi mislili i znali da je uspon do nekih sedam i nešto tisuća metara golemi uspjeh koji velika većina stanovništva cijele Zemlje može samo sanjati i maštati, ipak mislim da je tim curama to - neuspjeh. Za koji sigurno nisu same krive.
Nitko mi ne može reći da one to nisu mogle i htjele, i da su unaprijed znale da ne idu do vrha.
Nitko mi ne može reći da ne bi dale sve za samo jedan pogled s vrha svijeta. Za dotaknuti nebo.
Čemu ta tajnovitost i svojevrsna medijska blokada?
Samo jednom bilo je objavljeno na našem lokalnom radiju da "naša" Jana Mijailović, koju smo mi iz Zadra posebno pratili, iako psiho-fizički potpuno spremna, nije dobila mogućnost zadnjeg uspona jer nije bilo dovoljno - maski s kisikom.!?!?
Danas je za isti radio dala intervju. Čini mi se pomalo razočarana. Žao joj je da je bila tako blizu svom životnom snu i nije dobila priliku napraviti taj zadnji korak da ga ostvari. Ali ne odustaje. Ići će opet, prvom prilikom.
Ja joj od srca želim da uspije.
Izgleda da su razlozi ipak vrlo prozaični. Za zadnji uspon trebalo je uložiti još deset tisuća dolara po glavi alpinistice.
Vođa ekspedicije napravio je izbor u kojem nije bila Jana. Kriteriji odabira njoj nisu poznati.
!!!!!!!!! E, stvarno! Deset tisuća dolara! Silnih li novaca!
Pa zašto onda nismo pred sam kraj, nadomak cilju, odustali od zagrebačke i svih ostalih velebnih rukometnih arena po Hrvatskoj, kad smo vidili da koštaju ko svetogpetrakajgana? A mi siromašni ko crkveni štakori.
Govorim gluposti, naravno. Odustati u zadnjoj fazi nekog projekta i obustaviti svako daljnje ulaganje, najskuplja je investicija. To znači sve ono uloženo baciti u smeće. To ne rade ni najbogatiji.
E, pa i projekt Everest 2009 valjda je koštao silne novce do završne faze. I onda odustati kad je falilo, ne znam, šezdeset tisuća dolara, to meni zvuči suludo.
Ili zbog nekoliko spremnika kisika?
Ne znam, možda stvarno pišem nebuloze, ali bilo bi dobro da me netko tko se bolje razumije u te stvari - demantira.
Ima i ovdje na blogu "kvalificiranih" planinara koji znaju što ja ne znam.
Ne bih imala ništa protiv da mi objasne zašto moja sugrađanka, hrabra Jana i njene kolegice Tea, Sanja, Sunčica, Josipa i Vedrana nisu ostvarile svoj san....
A, evo, odgovorila mi sama Jana:
"- Nisam se popela na Mt. Everest jer se zbog ograničenih financijskih sredstava. Samo pet djevojaka moglo popeti, a odluke o tome tko će se penjati bile su bazirane na promatranjima i zapažanjima našeg izbornika Darka Berljaka, šerpi i liječnice Lane Đonlagić. Zaista ne znam zašto ja nisam bila izabrana jer smo sve bile spremne za taj napor."
(Zadarski list, danas)
Post je objavljen 08.06.2009. u 20:43 sati.