Marketing
Život uz vatru, nakovanj i čekić
RAZGOVOR: MARIJAN TRSTENJAK, ČETVRTA GENERACIJA KOVAČA U VELIKOJ ČREŠNJEVICI
U maloj radnji od 36 kvadrata Marijan Trstenjak popravlja plugove i kultivatore, oštri sjekire, cifra željezne ograde, a svoje majstorsko umijeće želio bi potvrditi i diplomom
Među sedam obrtnika kojima je odlukom zajedničkog Povjerenstva Područne obrtničke komore Virovitica i Virovitičko-podravske županije dodijeljena financijska potpora od 3000 kuna za tradicijske obrte je i Marijan Trstenjak, kovač iz Velike Črešnjevice kod Pitomače.
- Jedan sam od najmlađih kovača u Hrvatskoj. Rođen sam 1964. godine i četvrta sam generacija kovača na ovom istom mjestu u Črešnjevici 125. Naime, kovači su bili moj pradjed, djed, otac i sada ja, a nadam se da će me naslijediti moj sin, inače varilac, koji mi pomaže i ima volju za taj posao.
 |
Od koje godine djeluje radionica?
- Radionica posluje od tisuću osamsto i neke godine, ne znam točno koje, ali imam alate koji se u radionici vode od 1902. godine i još uvijek su u uporabi. Uz osnovna tri elementa važna za kovački rad (vatru, nakovanj i čekić) potrebni su alati i druga pomagala. Što možemo, obnavljamo, na tržištu nabavljamo ono čega ima, a ponekad i sami izrađujemo ono što nam treba.
Za kovača se danas nitko ne obrazuje.
- To je točno, a problem je i položiti majstorski ispit jer ga Komora praktično nema za koga održati, nema kandidata, a formiranje komisije je skupo. U županiji smo samo nas dvojica, registriranih/legalnih kovača, a u Hrvatskoj takve kovače možete nabrojiti na prste dvije ruke. No, onih koji rade na crno ima dakako daleko veći broj.
Želja vam je položiti majstorski ispit i steći diplomu? - Da. O tome sam razgovarao i s komorskim savjetnikom za obrazovanje Franjom Petrićem, pa se nadam da će od toga možda nešto biti i to još ove godine. Nije mi poznato može li se negdje u Hrvatskoj položiti majstorski ispit za kovača ali ako može, to je onda samo u Varaždinskoj ili Međimurskoj županiji.
Što vam je danas osnovni posao? - Unazad deset godina popravljam i radim dijelove za plug i kultivator, a uz to po narudžbi radim kovane ograde, oštrim sjekire i druge alate, motike...
Potkivate li konje? - Ne, jer nemam potkivački ispit. Potkivanje konja odgovoran je posao, a konji su danas izuzetno skupi, pa posao može obavljati samo kovač i potkivač, a ja sam samo kovač. Kovač i potkivač bio je moj otac, tako mu piše na diplomi.
Kovač je nekada bilo traženo i ugledno zanimanje, a danas je tradicijsko, više atraktivno zanimanje.
- To je točno, ali obim poslova kojim se bavimo pokazatelj je da nas i danas treba u svakom mjestu. No, budući da dio naših, nekadašnjih poslova preuzeli bravari, a dio mehaničari, ispada da takva struka nije potrebna.
Možete li živjeti od svog zanata? - Iskreno, da se od kovačkog zanata može živjeti, kovačnica bi bilo više nego gostionica.
Što vam znači ova potpora, više nego simbolična, od 3000 kuna? - Financijski malo, ali moralno izuzetno mnogo jer je dokaz da u obrtničkoj komori i u županiji ipak netko na nas misli. Ta pažnja je vrijedna zlata.
K. K.
Virovitički list
Post je objavljen 08.06.2009. u 13:28 sati.