Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magnifikat2

Marketing

IZGUBLJENA KĆER

Vrime je zaključivanja ocjena, pa se stalno događa da nekom malo fali za 5.
U jednom slučaju predložila sam sedmašici Nikolini da mi donese rad koji jednom nije - jer je bila bolesna a to je -
izmišljena prispodoba o izgubljenoj kćeri, po uzoru na onu o izgubljenom sinu.
Danas je donila pa ću je tu zapisat... ali ne sad. Imam drugog posla.
Mislim da je za 5.

...
...
Image and video hosting by TinyPic


.......
evo ga ... konačno. Moram objavit barem radi Sunašca...

Jedna imućna engleska obitelj nije mogla imati djece.
Odlučila je posvojiti blizanke. Naravno, djevojčice su imale sve o čemu djeca sanjaju, od raznih igračaka pa sve do odjeće najpoznatijih marki.

Pet minuta starija kćer Dea – znala je još od malih nogu cijeniti prave vrijednosti kao što je ljubav, dobrota, vjera… itd. pa je sazrela u dobru djevojku., no njena mlađa seka Lana se već od osnovne škole dala alkoholu i pušenju.
Do svog 13-og rođendana je već bila nekoliko puta u zatvoru.
'Loše društvo' – govorila bi majka.
'To su takve godine', bio je uvijek uporan otac.
No te godine kao da nikako ne prolaze.
Lana je svakim danom bila sve gora. Dok je Dea studirala medicinu Lana je svoje vrijeme provodila u internatu. Dea se svakodnevno molila za svoju sestru i konačno se činilo da su joj molitve uslišane, no nije prošlo dugo i Lana se ponovo vratila porocima.
Čak se pridružila jednoj sekti u društvu nekolicine svojih prijatelja.
Tako je Lana nastavila živjeti svoj raskalašeni život.
Odselila se od kuće te pokupila sav svoj novac. Sekta je od nje napravila monstruma. Svi su pričali o njoj. Zvali su je 'Đavolja mala' … 'Đavlica'.
Njeni roditelji ipak nisu odustajali od nade u njen povratak.
Laž, prevara, krađa, droga, alkohol, mržnja bili su osnova života ove 24-ogodišnjakinje.
Ali, ipak –svi zaslužujemo drugu priliku a tako i ona.
27.03. je bio datum njenog rođenja a isto tako i preporođenja. Točno u ponoć poslala je svojoj sestri čestitku. Pet minuta kasnije dobila je metak u prsa. Zadnje riječi koje je izrekla prije pada u duboku komu bile su: ''Bože, znam da nisam vrijedna tvog spomena, da sam grešna, ali isto ponizno te molim da me ostaviš na životu da sve ispravim''.

Kada su njeni roditelji čuli za događaj pojurili su u bolnicu. Dea je već bila tamo. Uz Lanin krevet su proveli 72 sata. Liječnici su im rekli da su šanse da preživi 1: 1000 000. Svi su neutješno plakali.
Dea je kao i svaki put otišla u kapelicu i molila: ''Bože, znam da je u životu toliko toga lošeg napravila ali ipak – čuvaj je, spasi je. Ona je i dalje moja mala sestrica. Molim te''
Lani su isključili aparate. No dogodilo se čudo. Njeno srce je i dalje kucalo. Njeni prsti su se odjednom pomaknuli..
- ''Živa je. Moja kćer je živa'' – poviknuo je otac.
Majka je plakala, ali ne više od tuge nego od sreće.
Lana je otvorila oči i rekla: ''Gospodine, hvala ti … Mama, tata, Dea…tu ste nakon svega. Oprostite mi za sve što sam vam loše napravila, što sam bila blentava… Oprostite mi. Nema više droge, alkohola, sekte… Ovo sam nova ja''

I sada nakon tri godine Lana drži svoju riječ. Uzorna je majka i kućanica. Napisala je i knjigu u kojoj su prva i zadnja rečenica: ''OBRATITE SE, JER BOG JE MILOSRDAN''.
Njena obitelj je ponosna na nju.

To nam je pouka svima: BOG JE MILOSRDAN, a na nama je vjerovati – i ako smo se izgubili – naći svoj put.



Post je objavljen 08.06.2009. u 14:46 sati.