Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/burza-frustracija

Marketing

Kad obraz vrijedi 500 kuna

Kao što već neki moji čitatelji znaju, honorarno se bavim izradom web stranica za male tvrtke i obrte. Posla baš i nema previše, unatoč 50% povoljnijim cijenama od konkurentskih. Ipak, ponekad i preporuka napravi svoje. Tako me je nedavno prijatelj i bivši kolega preporučio svom prijatelju (koji se bavi prodajom PVC stolarije) s kojim sam dogovorila izradu web stranice koja se sastoji od nekih 15-tak podstranica za 500 kn. Međutim, unatoč višekratnim naporima u posljednjih mjesec dana i nakon više nego korektno odrađenog posla uz pregršt dodatnih gratis usluga (SEO, prijava na tražilice, registracija domene, dizajn memoranduma...) novac još uvijek nisam vidjela. Kaže: "Nemam". Kao da tražim pozajmicu od 500 EUR. Razočarana nakon nebrojenih neuspješnih pokušaja, odlučila sam mu poslati otvoreno pismo.



Dragi Mario,

Već neko vrijeme se pitam koliko vrijedi obraz i duša čovjeka koji odluči prevariti nezaposlenu i bolesnu samohranu majku koja na Jakuševcu prodaje rabljenu odjeću po 5 kuna kako bi prehranila sebe i dijete? Hajde, da se radi o nekom golemom iznosu, shvatila bih. Ali radi se o 500 kn (slovima: petsto kuna)!

Sjećaš li se kad sam te zadnji put zvala i pitala imaš li barem 100 kn? Rekao si da nemaš. Misliš li da bih te zvala da mi nije bilo zaista nužno? Znaš da ne bih. Kako god bilo, obećao si se javiti u srijedu. Nisi, naravno.

Susreli smo se već jednom i ranije, prije otprilike dvije godine. Tada sam još imala posao, a tebi, koji si bio pred otkazom, ponudila zapošljavanje u tvrtki za koju sam radila. I vlasnika (šefa) sam dovela na sastanak kako biste se odmah mogli dogovoriti za početak rada. Poslije se nisi niti javio, niti odbio niti zahvalio. Trebala sam odmah shvatiti s kakvim čovjekom imam posla. Ali, naivna kakva jesam, unatoč iskustvu i godinama, ponovno sam ti odlučila izaći u susret s web stranicom. Kad bolje razmislim, tako mi i treba. Kad ne shvatiš pouku iz prve, grešku valjda treba ponavljati toliko dugo dok ne shvatiš gdje griješiš. A pogriješila sam poklonivši povjerenje - TEBI. Poklonivši ti tjedan dana neprospavanih noći kako bi ti stranica bila gotova do petka, kako si tražio. I bila je gotova - u četvrtak. Za to vrijeme moje dijete je vapilo za pažnjom i pomoći u učenju matematike. Da sam to vrijeme poklonila djetetu, danas bi imalo višu ocjenu, bilo zadovoljnije i imalo viši prosjek za upis u srednju školu.

Eto, kakva sam ja majka.


Post je objavljen 07.06.2009. u 07:33 sati.