Ako već nisam spreman na dulje tekstove, mogu, bar privremeno, objavljivati takozvane štiklece:
- Evo, dopremili smo ga. Makar je bio u frižideru, nemojte ga otvarati, malo je zelen u licu i zaudara, uostalom, priroda je napravila svoje, ma koliko se mi trudili, a i bolest je napravila svoje. No, recite udovici, obukli smo ga kako je tražila, u najbolju uniformu.
- Drago mi je da ste ga dopremili.
- A tko ste vi?
- Sin.
- Njegov?
- Njegov.
Ako je pokojnik ležao zelen u lijesu u tom trenutku, izvan lijesa je pošljunčanom stazom prema izlazu brzao pogrebnik, crven, spreman za lijes.
Pričica je u potpunosti izmišljena i svaka sličnost sa postojećim ličnostima, mjestima i događajima je u potpunosti slučajna i nenamjerna.
Post je objavljen 07.06.2009. u 21:50 sati.