«Živimo u kulturi koja uključuje princip: ako netko ima ono što mi trebamo, a ne želi nam dati, a mi imamo način kako ga ubiti i to mu uzeti, nije nerazumno tako postupiti te pritom koristiti sva sredstva i svu potrebnu silu.» Thom Hartmann
Kultura nasilja u kojoj živimo razvijala se upravo na osnovi gore spomenutog principa....
Od trenutka stvaranja eksploatacijskog društva, to isto društvo ne može opstati ako ne širi svoje područje eksploatacije, a obavezna nuspojava širenja takvog društva je uništavanje jer se iskorištavaju resursi koji nisu obnovljivi.... Prve takve zajednice morale su posegnuti za nasiljem kako bi proširile svoje područje iskorištavanja, jer na drugačiji način ne mogu opstati... Kada na njihovom području nestane prirodnih resursa (poput šuma ili ruda) one se šire osvajanjem nekog drugog područja kako bi došli do tih resursa koji su im neophodni za preživljavanje.... Širenje takvih društava je poput raka koji na svom putu širenja uništava zdravo tkivo, ali kada nestane zdravog tkiva nestaje i rak.... Kao što bolesne stanice raka ne razumiju da uništavanjem zdravog tkiva uništavaju sebe, tako niti čovjek ne razumije da uništavanjem svog doma uništava sebe.... Zaključak je logičan – čovjek je bolestan i treba se liječiti....
Kultura nasilja izuzetno je zarazna i proširila se diljem svijeta vrlo brzo.... Naime, kulture koje se temelje na principima suradnje i solidarnosti u dodiru sa kulturom nasilja imaju vrlo male ili nikakve izglede za preživljavanje.... Imaju mogućnost pobjeći (ako uspiju), boriti se za svoj opstanak (a to mogu učiniti jedino ako posegnu za nasiljem čime su u biti prihvatili kulturu nasilja, odnosno s njom su se zarazili), i mogu se prepustiti asimilaciji ili potpunom uništenju.... U vrijeme naše tzv. kršćanske civilizacije najbolji primjer susreta nove kulture nasilja sa starim kulturama solidarnosti dogodio se prilikom otkrivanja tzv. Novog Svijeta.... Iako su na oba američka kontinenta postojale kulture nasilja prije dolaska Europljana, kao što su bile civilizacije Maja, Asteka i Inka, postojale su i stare kulture koje još nisu bile zaražene.... Tako je na otoku Hispaniola živio narod Taina sa populacijom oko 3 milijuna, čija je kultura bila zasnovana upravo na principima plemenske suradnje i solidarnosti....
1492. godine na otok Hispaniola iskrcao se Kolumbo i prvo što je vidio u pripadnicima naroda Taina bila je robovska radna snaga.... Tako Kolumbo u svom pismu španjolskoj kraljici navodi: «Moguće je, u ime Svetoga Trojstva, prodati sve robove koje se može prodati... Ovdje ima toliko robova, a i brazilskog drva, da su te stvari – premda žive – vrijedne kao suho zlato...»... Narod Taina bio je porobljen.... Na tisuće muškaraca, žena i djece odvedeni su i prodani u roblje... Ostali su bili prisiljeni na težak fizički rad na otoku, međutim, tome nisu bili vični i Kolumbo s njima nije bio zadovoljan, a naročito kada su pokušali odbiti poslušnost... Kolumbo je primjenio strašne metode mučenja kako bi domoroce doveo u red.... Ali Taini takvu okrutnost nisu mogli podnijeti .... Pedro Cordoba 1517. godine piše kralju Ferdinandu slijedeće:»... kao rezultat patnji i teškog prisilnog rada Indijanci su odabrali samoubojstvo. Povremeno i masovno – ubile bi se stotine odjednom. Žene, iscrpljene radom, prestali su zanositi i rađati... Kad bi ipak zanijele, mnoge su uzele nekakvo sredstvo za pobačaj i pobacile. Druge su vlastitim rukama ubile djecu odmah nakon poroda da ih ne bi zapala sudbina robova.».... 1516. godine broj pripadnika naroda Taina pao je na 12.000, a 1555.g. više nije bilo niti jednog.... Kolumbo i njegovi nasljednici su tijekom 60 godina istrijebili jedan čitav narod – genocid kojeg se ne bi posramio ni sam Hitler.... «Christopher Columbus ne samo da je otvorio vrata u Novi Svijet, nego nam je i svima dao primjer.» George Bush u govoru iz 1989.g....
Naša kultura uništila je mnoge narode starih kultura.... Većina starosjedilaca na oba američka kontinenta istrijebljena je na vrlo učinkovit način – širenjem zaraznih bolesti, poput malih boginja... Danas su preživjeli pripadnici tih kultura na rubu izumiranja jer naša kultura nasilja ne pokazuje znakove odustajanja od daljnjeg širenja.... Iako se narodima poput Bušmana u Africi ili Aboridžina u Australiji formalno priznaje pravo na opstojnost njihove kulture i načina života, postoje jaka nastojanja da se ti narodi u potpunosti asimiliraju u našu kulturu, jer postojanje takvih zajednica potkopava ideju o našoj kulturi kao naprednijoj... Jer ako smo mi napredniji, ako je naš život bolji, sigurniji, zašto pobogu ti primitivni narodi ne žele postati dio naše, naprednije kulture?... Australska vlada je tek nedavno ukinula zakon po kojem su se aboridžinska djeca oduzimala od njihovih obitelji i davala na odgoj bjelačkim obiteljima, kako bi ih «spasili» od njihove primitivne kulture....
Zašto se toliko bojimo njihove kulture da ih pod svaku cijenu moramo asimilirati?.... Zbog ideje solidarnosti, suradnje i poštivanja prirode, a koja je temelj funkcioniranja njihovog društva i s kojom u praksi dokazuju da su drugačiji odnosi u društvu mogući, štoviše, da su takvi odnosi izvorni, prirodni i zdravi, a da je društvo nasilja i dominacije bolesno, samouništavajuće društvo.... Bojimo se kulture u kojoj je najuzvišeniji čin dati drugome sve što imaš, a ne oduzeti koliko možeš.... Bojimo se kulture u kojoj ideja - ako svi daju sve, nitko ne mora ništa tražiti - obitava u praksi.... Kada su britanski misionari učili aboridžinsku djecu igrati nogomet, čudili su se zašto djeca stalno igraju igru na način da rezultat uvijek bude izjednačen.... Pokušali su naučiti djecu da je cilj igre pobijediti, ali djeca to nisu razumjela – zašto bi netko htio nekoga drugoga pobijediti, zar nismo svi jednaki?.... Ta djeca su živjela i odgajana u matrijarhalnom društvu gdje je najveća vrijednost suradnja, a Englezi su došli iz patrijarhalnog društva u kojem se najviše cijeni dominacija....
O tome koje su moguće perspektive naše kulture nasilja i dominacije, te da li stare kulture suradnje i solidarnosti mogu preživjeti i utjecati na kolektivnu svijest čovječanstva, pisati ću u idućem postu....
Nastavak slijedi....
Post je objavljen 07.06.2009. u 18:40 sati.