Marketing
....post festum...
Hvala Vam svima na podršci i čestitkama, mada je fešta sasvim spontano nastala, pa sam je li...brzo pronašla i razlog hihihi:)))) Drago mi je da mi je torta dobro ispala, i vidim ima je još poprilično ( šteta kaj se to tak nemre i inače:) pa se poslužite lijepo kad god se zaželite malo slatkog:)))
A ja idem dalje...u neprekinutom nizu...kroz moje malo poetsko putovanje...uvjeriti se da je svaki bio gospon Pravi i da se pojavio u pravo vrijeme..da sam od svakoga ponešto dobro naučila, onako, za ubuduće....
Imena koja im dajem od milja su, ne znače ništa, služe samo za razlikovanje...Facu ste upoznali, a Ljigu....
eeeee....Ljiga je posebna priča....
Ljiga se pojavio u mom životu jednog posebnog proljeća...Osjećala sam kako izlazim iz svoje čahure, kako se budim zajedno s prirodom, kako pjevaju u meni ptičice...Osvajao me pomalo, svakim danom sve više...približio mi se pričom, iskrenošću, neposrednošću i jednom vrstom usamljenosti koja mu je izlazila iz očiju.
Nazvala sam ga Ljiga, jer mi je trebalo dugo vremena da prihvatim njegova zatvorena vrata. A zatvorio ih je kad je naša veza počela mirisati na nešto ozbiljno, na nešto u čemu se on nije znao snaći. Nazvala sam ga Ljiga, jer mi je trebalo puno i previše vremena da zaboravim njegove ruke koje su me salijetale na svakom koraku, njegovu ogromnu želju da me dotiče i miluje bez prestanka...Taj je čovjek znao milovati i pogledom.
Prije mene doživio je veliko ljubavno razočaranje. Još je bio povrijeđen i ljut. Zato si to nije htio dozvoliti i sa mnom.
Priča sa mnom činila mu se preopasnom, zbog okolnosti u kojima sam se nalazila. Nije htio riskirati.
Prebolijevala sam ga punih godinu dana....on je onaj o kojem sam pričala svima..frendovi su me već počeli izbjegavati 
....pa kad sam već dosadila i samom Bogu sa cmizdrenjem, krenula sam se povjeravati i frizeru, i teti u dućanu..zubarici oooo da.....U to vrijeme sam imala priliku i kolumne pisati za jednu radijsku emisiju petkom..pa sam i tu zapomagala hahahaa ajooooooooooj:)))
Al kako to ipak jednom i prođe..nevjerojatno!!!
Danas imamo jako lijep odnos. Postavlja se zaštitnički spram mene, al jako voli o svemu čuti moje mišljenje.
Zaboravila sam mu i oprostila. I osjećam se velikom zbog toga. On mi je nedavno rekao da osobu poput mene nikad nije sreo.
"Emotivna si, da, al ko mačkurina neka, uvijek se dočekaš na sve četiri...nitko ti nije ni do koljena..."
To je zato, jer sam ostavljala i bila ostavljena...naučila sam razumijeti da sve što nam se događa tako mora biti
i napokon sam s godinama shvatila, da jednostavno treba uživati u svakom trenutku....nastojati prerasti taštinu i ponos....i uvijek ići naprijed...
Ova pjesma nastala je neposredno nakon što smo se rastali.. bolna sam sva, i još ne shvaćam zašto mora biti kraj....
OPROSTI MI MOJ PRAVI ANĐELE
U sebi te nazvah anđelom
da zavaram tu silinu iznenadnu
da zatomim tu čudnu strast
Živjela sam u medenoj šumi
u kući babe Jage presvučenoj slatkišima
dok obožavao si svaki zglobić na mojim prstima
uvukao mi se u pore i trepavice
pripitomio svaki moj oprez ili strah
a onda kukavički zatvorio vrata...
Pustila sam za tobom samo dvije suzice ( dobro, tri)
jer ti si običan vrag
zašto ti je trebalo baš moje srce
Gušim se u kašlju neizgovorenih riječi
i počinju me peći
nisam bila spremna za kraj
Post je objavljen 07.06.2009. u 16:29 sati.