Marketing
uz mp3, erekciju, i nedostatak.
Nekako gubim ljude u zadnje vrijeme. Upoznao sam jednu djevojku koja me vuče za nos od kad sam joj rekao da mi se sviđa i da je želim ljubit. Tako sam joj rekao. "sviđaš mi se, želim te ljubit". Mnogi bi argumentirali da to nije romantičnije izjavljivanje interesa na planeti no to je put kojim sam krenuo, potaknut od strane par karlovačkih piva koje sam pio jer je ona iz Karlovca pa da je ne uvrijedim sa Ožujskom. Ona se nasmješila, napravila korak unazad, i osjetio sam onu vrlo mi poznatu kombinaciju olakšanja i razočarenja da me neće ali barem znam na čemu sam. Par koraka dalje, međutim, poslala je svoje prijatelje dalje i rekla mi da pričekam kako bi mi rekla, taman kraj mjesta gdje su se dva automobila sudarila par minut prije (neš ti simbolike) da ona ne može brzo, da želi polako, da nije za jednonoćna barenja nego za dugotrajne odnoste među dvoje ljudi, i osjetio sam slušavši te riječi nešto za što sada znam da je oduševljenje. Evo ovdje zgodne, pametne, slatkočudne djevojke koja bi htjela ozbiljnu vezu – i evo meni prilike da konačno dam sve od sebe, jer ova mi se djevojka činila kao ta, znaš ono? Međutim, ona je rekla da želi ozbiljnu vezu. Ono što NIJE rekla je da želi dugotrajnu vezu samnom, nit ikakav znak dala da ima ikakav interes za mene. To mi je valjda trebao biti dovoljan znak ali ja beznadni romantik koji jesam nisam u potpunosti apsorbirao išta više od moje nade da je to konačno to, jel, da sam ju našao, konačno! Nismo se vidjeli od tad.
Imao sam koncert u petak, dosta veliki zapravo. Velki lepi satvremenski koncert sa kojim smo pokrili sve troškove tiskanja cedeja, plakata, što sve ne. U jednom trenutku tu su bile sve, ali sve moje bivše djevojke na jednom mjestu, i sve sjede zajedno i čakulaju. Ja stojim kraj njih i gledam kretenski, kako sam zaboga mogao zajebati toliko puta? Mislim ovo su super djevojke, a ja sam ih sve zajebo. Sve za redom. Karma je pokucala na vrata kluba, došetala do mene, potapšala me po ramenu i dala mi poruku od prve spomenute djevojke, i stadoh se ja dopisivati, ne prepoznajući nimalo intencije te djevojke da me prokleto izigrava, makar da sam i kužio ne bi stao jer, jebi ga, želio sam da upali. Kada želiš nešto tendencija je nerealno očekivati da će sve biti okej makar realnost sa tim veze nemala. Odsvirali smo svoju gažu, pozdravili se sa prijateljima, djevojka nije došla, ja otišao doma i spavao. Tada negdje, baš tad kad sam legao u krevet primijetio sam da mi je žao za sve. Apsolutno sve. Sve što trebam napraviti, rekao mi je National, je biti hrabar i dobar.
Nakon toga ljudi oko mene samo nestaju. Kave moram dogovarati mjesecima unaprijed. I uhvatim se napaljenog i usamljenog u isto vrijeme, kombinacija i po, nema što. To je atmosfera u kojoj erekcija prekriva činjenicu da ti herc više nema apsolutno ništa za reći, poslo je i mene, i djevojku, i svu krv tamo dole da se pimpek sa time zajebava jer herc više nema tolerancije. Javi mi se, kaže, kada mi nađeš nekog za voljeti, jer ti ovakvom ništa ne korisitm.
Pošaljem joj poruku, jedva odgovori. Pretvaram se da nisam shvatio da ova djevojka nije za mene kako god okreneš. Pretvaram se da je sve okej. Karma i realnost se primaju za ruke i smješe se, njihov posao je gotov. Sjećam se pjesme od green daya gdje kaže "masturbation lost it's fun" i znam kako se osjećao dok je te riječi pisao. Pretvaram se da su sve pjesme na svijetu pisane za mene. Pretvaram se da nemam što za raditi da ne bi to radio loše. Vrtim se u krevetu, sjedim na podu.
Majka i sestra su otišle na put. Sam sam do kraja tjedna. Sjećam se dana kada bi se veselio praznom stanu, sad ga se bojim. Osjećam se, jebo me pas, ko Bridget Jones. Kao mladi Werther. Kao Kaiser Soze. Kao ja u osnovnoj školi. Moje su sestre sada u osnovnoj školi, i nisu kao ja u osnovnoj školi, hvala bogu. Zavidim im. Škola im završava u srijedu, i čim srijeda dođe one putuju na more isto kao što sam ja jurio za svakim sllobodnim danom mora, plaža, prijatelja i noći do 11 u kojima sam, u odnosu na današnje probleme, bio bez ijednog. Ja ostajem u Zagrebu. Usamljenijeg grada nisam vidio.
Tvoja pristojnost može ubiti, i više je nego vjerojatno da hoće.
Post je objavljen 07.06.2009. u 17:28 sati.