prijateljica je imala nocas jedan san ... o meni. imala sam sina od dvije godine i taj je umro. mislim ona sad nezna sve detailne o mojoj vezi snijme. ali da sam ga ja sanjala bi ka vako interpretiala ... nasa veza koja je sve u svemu skoro 2 godine trajala je umrila.
ako ono sto mi je jucer prico jos jednom reflektiram. ondak me to potvrdjue da mu ona bas nesto znacila i jos uvijek znaci. ipak. njega povrjediti nije lako. a znam da ona to prije znala uciniti i kako izgleda jos uvijek cini. daleko od toga jel je izmedju nijh mrzenje ili ne. ona mu jos uvijek nesto znaci. ja u te nasoj ipak vise od 2 godine trajanoj vezi nisam mogla njega ni kap povrijediti. od njega su take stvari uvijek odpadali kao nista. ni cak kad smo te 6 mjeseci bili zajedno. jel sam mu lagano bila cijelo vrijeme svjedna. znam da je snijom imo dobre dane daleko od tog vrjedjana, i da je on njoj vise ucinijo nego meni. iako je mene isto kao nju odveo kud roditeljma i prestavijo pred obitelj, se meni cini nismo nikad imali sretne dane. nije se bas puno sa mnom bavijo, nisam ga puno intressirala. odjebo me isto kao i one druge, koije nije odveo kuci. mozda je thjeo mene voliti ... mozda je stvarno tijo. i vidijo da nemoze ... ljubav se nemore roditi ako je nemas, nemas. mozda zato sto nju nije zaboravijo, mozda i jednostavno nije imo u sebi ljubav za mene. mozda i nije dozvolijo da mu raste osjecaj za mene. ali mozda mu i treba takva. mozda ja nisam bila stvorena za njega. sta ja znam.
grozno ha. ali napokon sam to svhatila. iako mi jos uvijek puno znaci. tesko je to uociti. ipak nije tako da nisam znala ... ali priznati je uvijek drugo stvar.
neznam jel mogu stime zatvoriti pricu. tesko.
Post je objavljen 07.06.2009. u 13:09 sati.