Marketing
Iz nekih starih razloga...
Puca me ljeto, opako.
I svake godine me podsjeti kako sam živa.
A volim to, biti živa.
Razmišljam tako živa kako bi bilo genijalno navući marte na gole noge, doduše ne, ipak mi trebaju bar čarapice.
Dakle, navući marte, haljinicu na bretele i zakoračiti čizmama u savršen dan.
Pokoriti još jedno ljeto u mom životu.
Onako, kao rimski legionar provincije dvije tisuće godina kasnije.
Ili recimo, hodati bosa po asfaltu koji se topi onako vruć od sunca pod nogama.
I mirisati na ljetne večeri, čulno i raskošno.
Oduvijek sam voljela ljeto.
I toplinu sunca koja me čini lijenom i maznom.
Oduvijek sam voljela mirisati na lubenicu i bombone s okusom ananasa.
I kovati planove o budućim bjegovima.
S okusom ananasa.
Ipak, oduvijek sam smatrala smokve najboljim voćem, onako Božanskim.
A ima li što bolje od svježih, hladnih smokava u toploj ljetnoj večeri?
Dobro, znam da ima....ali, na smokve sada mislim.
I suhe smokve dođu kao utjeha ostatak godine dok se čeka ljeto.
Onako, kao kada se žene godinama tješe kada su druge, a ne prve.
I misle kako je to ljubav?
I vjeruju kako će ljubav pobijediti na kraju?
A neće.
Jer, spremne su vjerovati kako su one njihova sudbina, dok im ona druga samo kuha.
A mirisna ljeta prolaze, nepovratno.
I svježe smokve gube svoj sok, suše se.
A kada su suhe, samo ih se naniže na konac s ostalim smokvama.
Idem obući čizme.
Idem potrošiti ljeto. 
Post je objavljen 06.06.2009. u 21:44 sati.