Baš u trenutku kad više nemam što za izgubiti
okrene se zrcalo i
vidim vlastit odraz
još jednom degradiran, razuvjeren.
Koja Sudbina ima pravo na ovo?!
Koji je to bog koji ovo radi?!
Ciklus samosažaljenja -
slobodno se jebite svi vi kojima je ovo patetika!
Jer izgubim sve, osim jednog:
mizerno bivanje, disanje ovih zraka beznadnosti
na putu koji nema cilja,
a životom se naziva.
Sad mi i to bježi ispod noktiju.
Čemu se raduju budući pokojnici?
I kad poniženja više nema,
ono se nanovo rodi,
dođe nadjačati svog davno oslabjelog protivnika.
Ništa.
Post je objavljen 06.06.2009. u 20:25 sati.