Draga M,
Otuzna je razgranata opstojnost u visoko omedjenim drustvenim labirintima, u kojima se danasnji covjek tako podanicki udomljuje, sluzeci sujeti, egoizmu, nasilju i totalnoj inertnosti duha.
Tu se gubi pravo ne samo obracanju Marksu,vec i na Kantove izvorne teoreme sto su pothranjivale francusku revoluciju.
Dok me ovih dana ne napustaju misli o nasem druzenju na plazi Verude,uporedo izranja savijest o nasim razbacanim zivotima,i budi sjecanje na Sloterdijkov pasus na temu Adornove teorije :
„„Esteticka,osjetljiva“ teorija temelji se politicki i nervno na svojevrsnom stavu prijekora smijesanog od patnje, prezira i bijesa protiv svega sto posejduje moc.
Ona se stilizira do zrcala svjetskog zla, gradanjske hladnoce, nacela vlasti, prljave poslovnosti i njezina profitnog motiva. Svijet muskosti je ono cemu se kategoricki uskracuje. Ona se nadanjuje arhaicnim NE svijetu otaca,zakonodavaca i spravljaca poslova. Jer,iz tog svijeta moze doci samo zla moc protiv zivotnosti. Tu se utemeljuje stagnacija kriticke teorije. Ofenzivno djelovanje sebeuskracivanja odavno se iscrpilo. Mazohisticki element natkrilio je kreaticvni. Impuls kriticke teorije postaje zreo za razaranje stega negativizma. Svojedobno,je pristalice nalazila medju onima koji su instinktivno mogli podijeliti s njom priori bola. A to bijahu mnogi u generaciji koja je pocela otkrivati sto su uradili ili odobrili njihovi roditelji. Pa buduci da ih je bilo mnogo,u Njemackoj je od sredine sezdesetih godina opet postojala tanka nit politicke kulture-javni prijekor o pravom zivotu.“
Srdacan pozdrav, Severino.
Post je objavljen 06.06.2009. u 13:12 sati.