I tako,
lijepo je biti slab
i dozvoliti si hrabrost
s lipanjskim kišama
zadrhtati od ljubavi...
Na ovaj dan svetkovine Ljubavi
znaj, da koralj si nježno vraćen moru
da proslaviš dubinu smislom
da opjevaš slobodu ljepotom
Od razdraganosti more te stvorilo
oblikovalo i posudilo svijetu
da pokažeš kako uspravno ko jedro
u svaku novu zoru zaploviti...
Na ovaj dan svetkovine Brižnosti
znaj, do svake dubine dopire ta svjetlost
kad vjetar se stiša, a stijene postanu plave
da probudi malo tužne školjke
da nadjača tajne nemani straha
U grlu su ti jata ptica
snaga sija sa tvog lica
s lakoćom ćeš ploviti...
Na ovaj dan svetkovine Truda, Znoja i Muke,
znaj, dragocjenost je u svakom koraku tvome
A sve zemaljske vrednote čekaju samo tvoje ruke...
Jer ti si koralj nježno vraćen moru
Da dubini budeš zalog Dobrote....
update: pjesma je posvećena mojoj prijateljici koja je odselila u južnije, toplije krajeve...i koja mi kronično nedostaje, jer smo ona i ja , sličnog senzibiliteta, marljivo, svih ovih godina, skupljale lijepe misli, pisale, prepisivale, maštale, bodrile se, drhtale skupa od ljubavi koju smo čuvale, svaka prema svome prvom uzdahu...smijale se, lunjale po gradu...fali mi da je to ponekad strašno..imam prijatelja, al niko nije kao ona...
Rekla mi je jučer da ponekad čita moje postove.. Onda će se sada sjetiti i svoje diplome....:))) i našeg silnog zanosa i ponosa i snage..
Post je objavljen 06.06.2009. u 09:59 sati.