ZAPLOVIMO…
Korakom želje moru dovedeni
na žalo sjednimo u tišini.
S jednom me rukom zagrli,
a pokretom širokim s drugom
k’o mjeru za ljubav pokaži na plavet.
Sačekajmo prve zvijezde
da okom treperavim sjajnim
u visine isprate naš let.
Pustimo vjetar da nam pod košulje uđe
i napne ih kao bijela jedra,
nemir njegov upleti mi u kosu
pa zaplovimo usana slanih
sa lakim nebom u očima sjajnim,
s mirisom bora i ružmarina u nosu.
Sve dok ne padnemo pokošeni u polje sna
s drhtavim srcima mladim
na dlanove izvađenim iz tvrde kore
svu noć vodit ćemo ljubav
goli na mjesečini
ti, ja i more.
Post je objavljen 31.07.2009. u 04:18 sati.