..as she stood there... gledala je kako se svitla minjaju na toj cudnoj napravi... krecuci se od njeznih do onih naizgled njeznijih boja... Ali da li je to zapravo tako bilo...
Zuto...
.... time to go or not... jos dugo je razmisljala posmatrajuci odsjaj u vodi...
Crveno....
...the colour of love... Prisjetila se nekih trenutaka i razgovora sa osobom do koje joj je stalo... But that person doesn't know that.. and she will never know....
I dalje je cekala...
Da li je iko ikada razmisljao o tim bojama..koje se naizmjenicno redaju... i uvik idu istim redosledom... Pretpostavimo da nije...
Ta jarka crvena boja okuplja nas sve tu..da stojimo i cekamo... ali kad tad svi odu.... Ta boja odobravanja...the green one... Kaze nam da krenemo...tamo negdi di ni mi ne znamo di...
Al svi odlaze kao i tad... prosao je pored nje tek malo obracajuci paznju na nju....Gledajuci zbunjeno zasto ona i dalje tu stoji....
Videla sam njegov pogled... taj poged iscekivanja sta ce se dalje dogoditi....
Ali ona je i dalje cekala....
Ta ric stay joj je odzvanjala u glavi...
Tup...tup... voda je krenila pomjerat se u cudnom ritmu tih kapljica....zuto...zeleno....crveno....zeleno...zuto...
I tad...je shvatila... nothing last forever.... kao ni te boje na toj spravi....
Krenila je laganim korakom...naprid...ka sta i svi krenu... ne znajuci sta je ceka tamo....iza tih auta...iza te zgrade... iza ove noci..iza sutrasnjeg dana...
Ali jedno je siguno...ONA SE NADA....
Post je objavljen 06.06.2009. u 02:16 sati.