Marketing
When it rains...
Strah me. Strah me da te ne izgubim.
Ali ipak, da se to i dogodi, ostale bi mi sve ove slike i mislim da bih ipak bila na neki način sretna. Jer i kad šutiš, i kad odeš, osjećam tvoju prisutnost. I ti si sve ono što ja želim biti. (mi smo sve ono što drugi ne razumiju. Mi smo drugačiji od ostatka svijeta. I volim se izgubiti u našem svijetu s tobom.)
Ponekad ti ne mogu reći sve što bih htjela, previše se izgubim u trenutku i ne želim ga pokvariti nečim tako otrcanim kao što su riječi. A poslije se ipak grizem zbog svoje šutnje. Kad bih samo...ne znam, skupila hrabrosti, učinila to što želim protiv svojih uvjerenja, mislim da bih nešto i promijenila. Ali ne dam si. Ne, ne još.
Znam da je vremena sve manje. Sve ima svoj rok. I ne želim misliti na to, bar ne sad. (i uvijek je tako). A želim ZAUVIJEK. Ne želim kraj , ne želim rastanke. Ne želim da odeš.
I vrtim te filmove u glavi.
Vidim nas kako se gubimo u gomili na koncertu držeći se za ruke, vidim nas kako stojimo vani i gledamo munje i dijelimo cigaretu i krademo si upaljače, vidim nas kako sjedimo u parku na klupi i slušamu BAŠ TU pjesmu, vidim nas kako se smijemo na gluposti koje nitko ne kuži, vidim nas kako filozofiramo o n-tim stvarima, vidim nas kako sjedimo tamo u mraku i držimo bocu, vidim nas tamo na onom rubu kako me držiš za ruke i kažeš mi da ti vjerujem i da me nećeš pustiti i osjećam samo to kako si mi blizu i laganu vrtoglavicu i smijem se, vidim nas kako se šuljamo onim lijevim putem u mraku, vidim nas kad me povučeš za ruku i lagano mi zamrsiš kosu.
Vidim nas kako hodamo po kiši sasvim sami, i šutimo.
I to je savršen trenutak (koji želim zauvijek zapamtiti.) Jer ti si to nešto.
I ne želim više razuvjeravati samu sebe i govoriti si da nije moguće. Jer znam što osjećam i jednostavno je prestvarno.
I rekao si, pogledaj lyricse od one pjesme. I zamrznula sam se dok sam čitala, jer me tako podsjećala na nas. Kao da si znao. Ne želim misliti da je bilo slučajno. NIJE moglo biti.
Znam da...nikada nećeš ovo pročitati. Nije ni bitno. Rekla sam ti da ću napisati nešto samo o tebi, ali nisam rekla u kojem obliku. Znam da nikada ne bi pomislio na ovo.
Ali jednom, tko zna. Možda vrijeme promijeni sve. Možda baš sutra bude drugačije.
A ako ne...ostajemo tu gdje jesmo.
I svejedno će biti prekrasno.
Post je objavljen 06.06.2009. u 00:42 sati.