Krafnica i ja smo uplatile loto i vracale se kuci. Krenula sam duzim putem, ona je spavala u kolicima. Ne razmisljam u tim setnjama, ne primjecujem okolinu, nego se zivotinjski koncentriram na promet jer je to u mojoj glavi, u nasim setnjama, prijetnja mojoj malenoj.
Odjednom sam osjetila pogled. Okrenula sam se prema izvoru te energije i vidjela plavokosu trudnicu, jako trudnu blizu poroda kako gleda mene i krafnicu. Osmjehnula se, nasmijesila sam se.
Ali znala sam, znala sam sto misli! Osjetila sam.
Zadnje tjedne pred porod, moj prvi porod, nisam mogla vidjeti mame i bebe u setnji. Toliko su me privlacile, a istovremeno ih nisam mogla vidjeti znajuci da me ceka porod, a o tome nisam htjela razmisljati.
A svuda oko mene bile su umorne zabrinute mame, tate sa svojim malim gegavcima, svuda oko mene bio je baby boom.
Mene je cekao porod! Moj prvi porod. Bilo me strah pocetka. Bilo me strah da ako pocne u cetvrtak kad gledam svoju najdrazu seriju da necu vidjeti nastavak od tog tjedna. Bilo me strah da necu znati da je porod poceo. Potrosila sam puno previse vremena na iracionalni strah i tada nisam uzivala u trudnoci.
Jucer sam takav pogled osjetila na sebi.
Kad bih mogla, rekla bih joj - uzivaj, ne brini! Sretna si i sretna ces biti!
Post je objavljen 05.06.2009. u 20:51 sati.