'The demarcation problem is a fairly recent creation. (...)
'This new conception of science as something not only independent from religion, but actually opposed to it raised the inevitable question of what separates the two. Among the first to develop an answer were the members of the Vienna Circle'
Wikipedia, Demarcation Problem
Znam da je Wikipedia nepotpuna kompilacija ogromne baze ljudskog znanja i da je otvorena za prepravke koje ne moraju uvijek biti dobronamjerne. Ali u članku o gornjem problemu, problemu demarkacije između racionalnog i iracionalnog, kojim se obično bavi filozofija znanosti, propustiti osobu koja je ustanovila (svoju) filozofiju kao neku vrstu SOP-a (Standard Operating Proceedures) koji bio empirijskoj znanosti (i etici, i estetici) bio kriterijski oslonac baš u njenoj borbi da razdvoji objektivnu spoznaju (znanstvenu) od onog podložnog subjektivnoj procjeni ('ako prođe, prođe'), dakle, racionalno od iracionalnog... a to je bio Immanuel Kant... taj mi je propust nekako prevelik čak i za Wikipediu.
Znam da je Karl Popper više puta naglašavao ogroman utjecaj koji je na njega imao Kant, a Popper je 'velika faca' u filozofiji znanosti, ipak je ovaj 'netko', pisac ovog članka, morao barem spomenuti da je prije Bečkog kruga, prije Poppera, prije Kuhna i Feyerabenda, jedan omalen luđak cijelu tu problematiku postavio kao glavnu svrhu filozofije uopće.
Da ne ispadne da govorim na pamet, evo citat iz prve Kantove kritike, napisan tako da ga je čak moguće razumjeti i nakon samo jednog čitanja, što je krajnje neobična pojava. Zamisliti kako ove rečenice zvuče na njemačkom jeziku (Kant je bio prvi poznatiji filozof koji je pisao na njemačkom jeziku, uz svu problematiku nedovoljne terminologije i simpatičnu činjenicu da u njemačkom jeziku glagol dolazi tek na kraju rečenice, tako da čitatelj ne zna o čemu čita sve dok ne dođe do kraja. Leibniz i Wollf su pisali na francuskom jer su tamo već bili jasno definirani filozofski termini i čitateljska publika je bila puno veća)... zamislite to pa priznajte dr. Nikoli Popoviću da je napravio dobar posao sa svojim prijevodom na srpski. Po mom mišljenju puno bolji od onog koji je napravio Viktor D. Sonnenfeld sa hrvatskim prijevodom.
Elem, evo citata u kojem Kant nedvosmisleno govori baš o demarkacijskom problemu.
'Ponižavajuća je to stvar za ljudski um što on u svojoj čistoj upotrebi ništa ne postiže i što mu je štaviše potrebna neka disciplina koja bi obuzdavala njegove izgrede i koja bi ga štitila od iluzija koje otuda proizlaze. Ali, s druge strane, njega podiže i uliva mu samopouzdanje ta činjenica što ovu disciplinu mora i može da izvodi on sam, a da ne prizna iznad sebe neku drugu cenzuru, a isto tako i ta činjenica što one granice koje on svojoj spekulativnoj upotrebi mora da postavi u isto vreme ograničavaju sofističke zahteve svakog protivnika, te tako on sve što bi za njega moglo još preostati od njegovih nekadanjih preteranih zahteva može osigurati od svih protivničkih napada.
Prema tome, najveća a možda i jedina korist od svake filozofije čistog uma jeste samo negativna; jer zaista, ta filozofija ne služi kao organon proširivanja našega saznanja, već kao disciplina ona služi određivanju njegovih granica, i mesto da otkriva istine, ona čini tu skromnu uslugu što sprećava zablude.'
Immanuel Kant, Kritika čistog uma – Transcendentalna teorija o metodu, Drugi glavni deo – Kanon čistog uma (stranica 474, BIGZ, 1976)
Post je objavljen 05.06.2009. u 18:46 sati.