napisao: VLČ. ANĐELKO KAĆUNKO
Glazba je neodvojiva od ljudskog života. Njome čovjek izražava svoje najdublje osjećaje i raspoloženja, od najtužnijih do najradosnijih.
Ona međutim nije samo "rezultat" određenih emocija, nego može utjecati na čovjeka odnosno u njemu "proizvoditi" određene emocije. Ona se dakle usmjerava na naše osjećaje te može utjecati na naše tjelesne i psihosomatske procese. Danas, u gotovo orwelovski organiziranom načinu života u svjetskom "globalnom selu", jedva je moguće akustički izbjeći glazbu kojoj smo izloženi sa svih strana iz raznih medija. Glazba je danas postala gotovo sveprisutan čimbenik sredine u kojoj živimo, ponekad do te mjere da postaje nepodnošljiv teror koji ne možemo izbjeći. Pojedinac dakle u raznim prigodama može biti (npr. u nekim ugostiteljskim objektima) prisiljen na neprestanu potrošnju glazbe tako da više nema slobodu odlučivanja kada i gdje će slušati (određenu) glazbu.
Osim što u suvremenom mentalitetu, naviknutu na trošenje gotovih proizvoda pa i nekreativno konzumiranje duhovnih sadržaja, najveća većina "potrošača" glazbu doživaljava tek kao zabavu, danas je mnogi, u tržištem opsjednutom i "zagađenom" okruženju, također tretiraju kao najobičniju - robu. Glazba je dakle općenito (ne samo ona tzv. popularna) postala biznis. Međutim ona je još nešto (a toga većina nije svjesna!) - sredstvo utjecaja i oblik manipulacije!
Danas se najveći dio popularne odnosno zabavne glazbe prodaje s etiketom rock-glazbe. Neki (kritičari i obični ljubitelji) sve što po njihovu kriteriju nije rock smatraju "zadnjom ljigom" i vrijednim potpunog prezira, kao i onih koji to vole. No budući da je termin "pop-glazba" višeznačan, a čak je i najvećim glazbenim ekspertima teško precizno definirati "rock-glazbu", smatram važnijim ukazati na neke druge stvari.
Bez obzira, dakle, na nedovoljnu preciznost u uporabi termina "rock-glazba", može ga se rabiti za popularnu odnosno zabavnu glazbu u najširem smislu. Čak i vrsni znalac na tom području Zlatko Gall, u uvodu "Pojmovnika popularne glazbe", kaže da su "termini pop ili rock glazba onaj 'idealan' nazivnik pod koji će se nagurati i delta blues i rap i trance; i definicija nekih aktualnih studijskih postupaka i žanrova (koji se neprestano mijenjaju i dobivaju nove mutirajuće vrste) te spomen nekih od temeljnih podvrtsta, stilova i žanrova jazza".
Valja biti na čisto da rock-glazbu u biti pogrešno razumijemo, ako je smatramo samo vrstom glazbe. Povijesno gledano (izvan svih muzikoloških analiza) rock i kao izvanglazbeni simbol predstavlja, među ostalim, prosvjedni simbol mladenačke pobune protiv postojećeg svijeta odraslih. Tako je rock, sviđalo se to nekome ili ne, po definiciji jednog stručnjaka, "postao najvažnijom točkom kristalizacije jedne mlade kulture, izraz svjetonazora koji se proteže daleko izvan glazbe". Mnogo je primjera kako su neke rock-zvijezde svojim pobunjeničkim imidžem (koji sadrži nesveto antitrojstvo "sex-drugs-rock'n'roll") postali vodiči i idoli milijunima mladih, koji su se dali zavesti njihovim prevratničkim porukama. Glavni je problem zapravo to što mnogi interpretatori rocka područje popularne glazbe prljaju moralno dvojbenim tekstovima pjesama, zatim sumnjivim životnim stilovima te uzdizanjem seksualnih nastranosti, čime doslovce postaju promicatelji nekršćanskog " novog morala".
Naravno, ne želim generalizirati, jer na popularnoj rock-sceni ima i mnogo "normalnih" ljudi, koji se svjesno trude da ne daju nikakav loš primjer i koji su rijetko u medijima te njihova djelatnost ne zanima novinare gladne senzacija. Ipak, radi svega navedenog svjestan kršćanin bi danas kao svoj svjedočki zadatak trebao uzeti to da se kritički odnosi prema suvremenoj glazbenoj potrošnji, vlastitoj i onoj u koju smo svi uronjeni, te da određene fenomene posvješćuje drugima i potiče ih na razlikovanje duhova. Na to nas ozbiljno upozorava Sveto Pismo:
"Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno" (Rim 12,2).
Važno je dakle pokušati temeljito prosuditi koji duh nadahnjuje određenu glazbu, utječe na životne stavove glazbenika, ali i na dizajnera omota ploča, koji također može slati određene poruke. Nije svejedno ni kako se pojedine grupe nazivaju (jer "ime je znak"!): "Prljavo kazalište", ili "Nebeski grad", "Sex Pistols", ili "Believer", "Nered", ili "Sunce", itd. Golema razlika među izvođačima uočljiva je i po naslovima njihovih albuma i pjesama. Primjera je bezbroj.
Premda većina ljubitelja glazbe izjavljuje da ih zanima samo melodija, valja posebnu pozornost obratiti na tekstove pjesama, jer oni sadrže obavijesti, apele i poruke. Navest ću, za kraj, što o tome vrlo poučno kaže kršćanski glazbenik M. Siebald:
"Tekstovi pjesama govore mi, htio ja to ili ne. Moram slušati kritički, kako bih mogao bolje razumjeti i u sebe prenijeti dobre, sadržajno bogate tekstove, a uočiti loše i razorne te se naoružati protiv njih. Ono što u tekstovima cilja ispod pojasa, ono čime nas želi zadojiti ideologija bemisla i neodgovornosti ili potajice poduprijeti naš bijeg od stvarnosti, prečesto je zapakirano u lakopamtljive melodije."
Na kraju nas potiče da nikad ne šaljemo "mozak na pašu", jer bismo mogli primijetiti da nas je izmanipuliralo upravo nešto tako divno kao glazba.
Nije dakle slučajno i bez razloga već stari grčki mudrac rekao da se glazbom može i država srušiti!
--------------------------------------------------------------------------------
vlč. Anđelko Kaćunko, katolički svećenik i novinar dugogodišnji je urednik lista mladih MI
Post je objavljen 05.06.2009. u 16:40 sati.