Marketing
Tromost i gipkost
Razmišljala sam danas malo beruć trišnje o danima djetinjstva i o jednoj velikoj trišnji na koju smo se mi dica pentrali.
Na njoj smo pravili i ljulju s jednim užetom.
S nje sam pazila i na krave. Bilo bi mi drago uzverat se do najviše grane pa bacit pogled prema jezeru u daljini.
Bilo je to vrime kad su samo rijetli bili 'kukavice' bez rana po nogama i laktovima. Svi smo mi skoro imali krasta zarađenih padanjem i pentranjem. Koliko mogu primjetiti današnja dica baš i nemaju takvih rana.
Trišnje su bile male pa smo ih konzumirali zajedno sa špicama, a nismo baš bilini zabrinuti oko toga jesu li s crvima ili ne. Ne znam je li veće zadovoljstvo bilo u penjaju ili u ćokanju.
Danas je zadovoljstvo u ćokanju.
Tako je lako biti - neumjeren. I najesti se trišanja da te stomak zaboli. Prejesti se. I postati trom.
A to je opasno.
ALi, ne ne mislim na ovo pentranje po stablima, što odavno nisam činila, nego - mislim na pentranje prema NEBU.
Opasno je u tom pentranju biti - trom. Biti lijen.
I možda postoje oni koji su naizgled lagani, skakutavi, gipki, a ipak su duhovno lijeni i svoju energiju troše na krive stvari.
A opet postoje oni koji su tjelesno slabo pokretni a ipak su duhovno okretni, poletni...
I mislim o svojoj duhovnoj tromosti.
O pentranju prema nebu kojem još fali poleta.
I mislim o nekakvom otvoru na nebu kojeg moram doseći...
a neću moći - ako se penjem klimavim nogama,
ako postanem neumjerena i troma...
Duše lijenosti - odstupi od mene!
Post je objavljen 04.06.2009. u 22:37 sati.